cure da li biste vi posto-poto ostale u vezi iako znate da nema buducnosti?Taj decko je napravio za mene puno lijepih stvari,kad smo tek poceli mislila sam da sam najsretnija na svijetu jer sam imala sve neke idiote,a on mi se cinio kao da ce me spasiti od svega,posla...ali mi se nonstop svadjamo!Mene je strah da ako prekinemo da ce me opet zezati na poslu da nemam decka(radim s muskima koji su odreda svi seljaci),bit ce seljackih komentara kakvi se daju zenama koje su same a presle su 30-u(a ja vam ih nebi htjela govoriti jer mozete i predpostaviti)a posto znam da uskoro necu naci decka jer jednostavno nisam sposobna to ce me ubiti.Ali biti u losoj vezi isto nije rjesenje jer to zapravo nije iskreno ako si s nekim od straha jer mislis da neces moci naci boljeg nego mozda cak i goreg.Negdje sam citala da los brak moze postarati covjeka za 10 godina.A ja koja sam dosta osjetljiva osoba mislim da mi za par godina mogla i psihicki oboliti i toga me je strah ali ja sam u zacaranom krugu,stalno mislim da li da budem s njim ili ne a i to je znak ako se preispitujem.