Bok svima, molim vas za iskren savjet! Na pocetku moram reci da vec unaprijed znam da ce me mnoge od vas ovdje osuditi, ali ipak zelim cuti misljenje zena koje su se nasle u slicnoj situaciji kao ja. Ovako... (Pokusat cu biti sto kraca)... 2008. godine pocela sam radit na novom poslu i upoznala doticnog gospodina o kome se ova prica i vrti. Radili smo skupa par mjeseci i iznenada se dogodila kemija izmedju nas. Nazalost luda glava ne razmislja kada je ljubav u pitanju, tako da ni moja nije radila ni tada, a ni sada... Znala sam da je ozenjen i da doma ima 2 djece. Zelim napomenut da i prije nego sto se isto desilo izmedju nas znala sam da mu stvari doma nisu bas najbolje jer mu je zena pravila haos i kod nas u firmi. I tako desila se ta kemija i doista se volimo. Vidjamo se eto dvije godine, on je vise samnom nego sa svojima doma, ali problem je u tome sto ja zelim da se otrgnem iz svega toga ali jednostavno nemogu. Trenutacno radim na drugom mjestu, htjela sam se distancirat od njega, ali svejedno i dalje smo mi u kontaktu. Njegova zena je i meni haos pravila, luda je.. (i ja bih bila na njenom mjestu). Znam da izmedju njih posle 11 godina braka kemija je popustila i da nemaju sex od kada je samnom i ona je luda zbog toga. Na sve moguce nacine se trudi biti sa njim ali on ju izbjegava i dolazi kod mene. Kada ga ja pitam zasto to sve ne rasturi i dodje zivjet sanom zauvijek ako je njegova ljubav doista iskrena prema meni, on kaze da je njegov jedini problem DJECA! Kaze da su jos uvjek mali da bi sve to shvatili. Ali opet s druge strane, stvar koja mene ubija je to sto on zeli imati dijete i samnom. Primjecujem da svaki put kada imamo sex maximalno radi na tome. Govori mi da je to njegov jedini san i da uopce nece zaliti da umre poslije toga. Sta ja da radim? Pomozite mi molim vas!!! Samo jedna moja prijateljica zna za nas. U pocetku mi je i ona govorila da nisam normalna,ali kada ga je upoznala, rekla je da povlaci sve sto je ruzno rekla za njega. Nemogu vise, znam da sam kriva sto sam uopce dopustila da budem u spoju sa ozenjenim covjekom, ali nemogu sama da se izborim sa prekidom. Iskreno ga volim i zelim da i dalje bude dio mog zivota, ali ne mogu podnjeti da ga dijelim sa njegovom obitelji. Koliko god mi pricamo o svemu tome, uvijek su u svemu tome problem njegova djeca, ne njegova zena. Znam i sigurna sam da sa njom nema nista. Nemojte me osudjivati, molim vas, samo mi pomozite ako mozete, bar nekim lijepim savjetom. Hvala unaprijed svima!