Bok djevojke. Imam jedan problem
U vezi sam sa deckom 2 godine. Moja muka je malo opsirnija pa ce biti materijala za citati.
Inace sam malo nagao karakter i osjetljiva po prirodi u smislu da sam jako emotivna i smetaju mi neke stvari koje drugim ljudima ne, planem na sitnicu i ljubomorna sam. Ja i decko smo puno svada prosli ali nikad nije bilo opasno i uvijek bi rijesili i voljeli se jos vise. No prije 2,3 mjeseca upali smo u krizu, dosli smo na raskrsnicu gdje smo se pitali ima li ova veza buducnosti, on se poceo hladiti a ja sam bila ta koja je patila. Malo je falilo da prekinemo. Uzrok krizi su bile sve te sitne svađice i moj nagao karakter koje su dotjerale vodu do grla. Bili smo jako lose tada, ja sam patila, on hladan, nismo se culi nekoliko dana i kad jesmo sve je bilo na silu, rijetko smo se viđali. Malo po malo uz puno truda i zatvaranja ociju na rijeci koje mi se i nisu bas previse sviđale (npr. Da nije siguran da li me voli) nekako smo se izmigoljili iz te krize i opet sam postala sretna, volimo se, sretni, odlazili na razna mjesta, radili svasta, pricali kao najbolji prijatelji, salili se, meni je bilo isto kao nekad.
No, ima jedna cinjenica, nisam vec mjesecima od njega cula "volim te".
Inace ne patim za time i nisam osoba koja to treba od njega cuti svaki dan. I prije je to rijetko izgovorio al kad bi rekao srce mi bilo kao kuca. Osoba sam koja voli djela vise od rijeci, i dok osjecam da me voli te rijeci mi nisu potrebne. Međutim, posto me situacija od prije 2 mjeseca jako opekla ne mogu ne razmisljati kako vec mjesecima nisam cula od njega te dvije rijeci. Uvjerena sam da me voli, i sve sto radi za mene govori da tu postoji velika ljubav.
Pitala sam ga to, i rekao mi je da me voli i da svako njegovo djelo govori volim te ali mu je tesko to izgovoriti jer nije jos presao preko svega.
Znam neki od vas ce se mozda pitati zbog cega patim i u cemu je problem, ali ja jednostavno ne mogu prihvatiti da kad nekoga volis ne mozes mu to i reci. Pitam se onda da li me stvarno voli?
Kaze da ga je ta kriza jako ostetila i ne moze je zaboraviti (pogotovo s obzirom da je to bilo tek prije 2 mjeseca), nije opusten kao i prije i 100% sretan. Kad ja njemu kazem da ga volim on mi uzvrati, ali jednostavno to ne izlazi iz njega koliko god bili sretni u nekoj situaciji. Lagala bi kad bi rekla da me to ne boli.
Moram reci jednu stvar da sam se jako promijenila od te nase krize, kontroliram se i puno manje se svadamo, cak sam imala osjecaj da se volimo vise nego prije, ali izgleda da nije tako.
Sve radim za njega a ne zelim niti da budem osoba koja se zadovoljava mrvicama. Nije fer jer ga nikad nisam povrijedila da sam prestala voljeti ili prevarila. To je covjek sa kojim zelim ostariti, i jako patim zbog ovog stanja sada.
Zao mi je na tako sirokom opisu makar bi voljela jos puno puno pisati da sto bolje docaram situaciji. Molim drage zene i djevojke na neki savjet..