Bok curke! Evo da vas pitam za mišljenje. Naime, bila sam se natezala sa jednim dečkom preko 2 godine, zaljubila sam se u njega do ušiju i dan danas ga pamtim skoro pa samo po dobrim stvarima. Problem je što nismo spavali skupa. On nikada nije pokušao ništa, i naravno da ja nisam htjela forsirati. Razlog zašto nismo spavali je taj što je on zlostavljan u djetinstvu. Pokušala sam mu pomoći, razgovarati s njim ali na kraju me odbio i pobjegao od svega. Nakon što je on otišao i preselio, isto to sam i ja učinila na drugu stranu. Evo, prošlo je godinu i pol dana, i još uvijek mi se omakne pokoja suza kada ga se sjetim, ali sam svjesna da je naša nemoguća samo zbog njega i njegove zatvorenosti. Osim tog problema, javljam vam se jer sam još uvijek djevica. Nakon njega mi nije padalo na pamet ulaziti u nekakve veze, te sam nailazila na kretene, svojom krivicom naravno, ali nešto mi ne da spavam s bilo kim. Čak bih rekla da evo s vremenom se pojavilo neko gađenje prema tom činu, sexu.. :/ Naravno, imam svoje potrebe koje pokušavam na druge načine s potencijalnim dečkima riješiti. Ali stid me je ikome reći da sam djevica, i normalno da to onda ni ne napravim, jer bi skužili nakon sexa. Moj drugi problem je sljedeći. Prije 2 mjeseca sam iz sprdnje otišla na jednu stranicu za samce i upoznala jednog dečka. Ubrzo smo se dodali na facebooku i intenzivno se počeli dopisivati. On je nažalost od mene udaljen 8 sati vožnje i to me počinje izluđivati. Moram priznati da je on prvi dečko nakon moje komplicirane veze s kojim imam volju razgovarati, i zbog kojeg navečer teže zaspim jer razmišljam o njemu. Ne znam što da napravim po tom pitanju, je li uopće pametno se tako dopisivati, jer tko zna što će biti od toga. Zbunjena sam, zbogsvega toga. Znam da ćete reći da se dopisujemo tek dva mjeseca i da je to premalo, ali ne mogu vam opisati kakav mi osjećaj stvara. Vjerujte, kod mene su osjećaji u zadnjih godinu i pol dana na skroz zadnjem mjestu bili. Bila bi vam stvarno zahvalna kada bi mi udjelile koji dobar savjet. Pozzzz