Bok cure! U vezi sam oko godinu i pol i donedavno sam stvarno vjerovala da smo jedni od onih rijetkih parova koji imaju ono nešto- bliskost, strast, prijateljstvo..sve. Nismo skloni svađama, tu i tamo se porječkamo i riješimo sve odmah bez ikakvih drama. Uvijek je postojalo razdoblje kad je stvarno sve odlično među nama, a potom bi uslijedili kraće razdoblje kad nam veza nije na tom nivou ali brzo bi se vratilo na staro. Međutim, sad to lošije razdoblje traje već duže vrijeme i kao da to više nije to. U smislu da nam u vezi nedostaje malo više lijepih riječi i djela, da me kao prije jedva iščekuje vidjeti i sl. To je počelo s njegove strane, a zatim ni ja iz ponosa nisam htjela trčati za njim i sad smo jedno prema drugom ok, ali neusporedivo prema onom kako smo se znali ponašati. Ja sam to u nekoliko navrata spomenula, iako više kroz razgovor, a ne konkretno, no on ne reagira nego samo pita kako se to ponaša i promrmlja nešto kao da to nije tako i zagrli me i sl. A ja ne želim gnjaviti dalje da ne izazovem svađu. Znam da me voli i da želi biti sa mnom. Znam da je tako i sa moje strane. Ali ja ipak želim više, da se on oko mene i dalje trudi- i riječima i djelima, da me se ne uzima zdravo za gotovo. Ne znam je li ja to od njega uopće mogu tražiti jer ima li smisla ako on više ne osjeća prema meni takvu ljubav. Ne mogu mu zapovjediti da nešto osjeća. Znam da početna zaljubljenost i euforija prolaze i da ne može biti isto kao na početku veze, ali mislim da on ipak može i treba više. Što vi mislite, jesam li u pravu, što da učinim, kako da mu to rečem? Hvala!!