7 godina smo mi (oboje 27,zivimo u Njemackoj,ja Hrvatica on Bosanac) zajedno,od toga 5 u braku.Manje vise upali u "hitan" brak jer nije imao papire.Voljeli smo se,cekao je na mene dok i ja budem sigurna i dobro nam je bilo.Status je odavno sredjen i jos uvijek smo skupa tako da nema sumnje da je ljubav bila u pitanju.Prosle godine je firmu otvorio,posao mu dobro ide ali od tada se mnogo kod nas promijenilo.Zajednicko vrijeme ravno nuli,osjecam se jako usamljena i to sam mu vec dosta puta rekla no samo kaze "bice uskoro bolje".No da bi to jedini problem... Vrijeme je za dijete a u meni se nikakva zelja budi,znam da ih zelim imat ali nemogu ih s njime zamislit,zar je to moguce?Gledam druge mlade parove sa bebom i divim im se.Trebala sam dugo da sebi priznam u cemu je problem,uvijek odbila temu kad su me druge pitali sa "imamo jos vremena" "bice uskoro" itd ali da zatvaram oci pred istinom neide :( Nismo nikada previse o toj temi pricali,ja nisam nista spomenula niti on.Mozda sam tu vec morala vidjet da nesto nije u redu.Trenutno je dole kod svojih a ja svaku noc nemirno spavam i preko dana sam lose volje,cesto mi se place.Nepodnosim samocu al da ostanem bez njega?Nije bas los kao osoba,naravno da ima mane koje me smetaju i koje bi mozda mogao promijenit al sta vrijedi kad glavni problem nemozemo rijesit?Gubim li stvarno samo vrijeme s njime?