U prošloj godini mi se desilo jako puno strašnih stvari (smrti i bolesti bliskih osoba), što me je jako promijenilo kao osobu. Dosta sam teško sve podnijela, a posljedice svega su depresija, grižnja savjest, nervoza, svadljivost, nezainteresiranost u braku, bez volje sam za životom. Ništa me više ne veseli kao prije. Zbog svega moji najdraži ispaštaju, a situaciju pogoršavaju odnosi s rodbinom koja je dosta zaostala u razmišljanjima. Žao mi je što zbog svega pate moja djeca i suprug i naš brak. Znam da je sve to dio života, i da neke stvari u životu ne možeš predvidjeti, da su se moji najmiliji ako su već bili teško bolesni, sam spasili na ovaj način, ali ja sam beskrajno tužna, ako se smijem osjećam grižnju savjest, ako odem na trening, ako upalim muziku, osjećam grižnju savjest. Mislim da neću dugo izdržati ovako, jer imam osjećaj da ludim i da sve neide u dobrom smjeru. Istina, ima i dobrih dana kada sam sretna, ali toga je malo, jer sam uvijek preopterećena onime što će netko reći, da li dovoljno žalim, da li je ispravno ono što radim s obzirom na okolnosti. Od svega je prošlo pola godine. Kako da si pomognem. Inače sam skromna osoba, nisam zahtjevna, vesele me sitnice,a i obitelj mi je na prvom mjestu, a upravo kao obitelj svi zajedno patimo.