Pozdrav! Završila sam faks prije dvije godine, prirodoslovno-matematički smjer, i od tada tražim posao. Matematika mi je uvijek "ležala" pa sam po toj logici birala studij, a i cijeli život sam okružena "prirodnjacima". Nisam baš briljirala kao student, ali sve sam riješila u roku, iskreno samo zato da se što prije otarasim toga. Posla nema, nemam ni neke veze po našim firmama, društvo mi se rasulo po svijetu i živim s roditeljima te držim instrukcije za srednjoškolce. Vrlo sam nesretna. Moje područje interesa uvijek su bile humanističke znanosti, psihologija, medicina, ali sam bila vrlo loša iz tih predmeta u srednjoj školi, profesori me nisu voljeli i moje napore da shvatim gradivo bez učenja napamet doživljavali su gnjavažom. Mučila sam se s tim, ali do dana današnjeg to je ostalo područje mog interesa i teme koje s guštom proučavam dok se ugase svijetla. Mislila sam da će interes s vremenom splasnuti, no događa se upravo suprotno: sve više to volim. Da li je moguće unatoč lošim ocjenama, kritikama profesora, drugačijoj okolini i godinama u dupetu ipak poći u tom smjeru pomaganja drugim ljudima ili sam zakasnila, a ako je moguće da li sam uzalud potrošila vrijeme i novac na studij koji me uopće ne zanima i moram li se nekome opravdati zbog toga (ipak su me starci hranili i financirali). Treće, kako znati da ću biti dobra u tome ako do sad to još nitko nije prepoznao? I da li je s 25 godina moguće raditi neki posao i istovremeno studirati?