pozdrav!nisam znala koju rubriku izabrati..imam 27god i problem je taj da cijeli zivot slusam samo kritike majke..jako je volim i znam da nije lijepo ovakvo sto citati ali ja se bojim da cu jednog dana puknut i bas zbog toga radije pisem,mozda se izluftam pa nadem energije,usput cujem koji savjet..svjesna sam da je ostala sama s nas5 kao mlada i da je imala tezak zivot jako i da se boji za nas.al jel moguce da bas nista nisam do sad napravila kako treba?!nisam savrsena,radim,nemam neku ustedevinu ali eto svako toliko posto zivimo sad vec same nas3 sestre,brat i 3.seka su vjencani i zive odvojeno,mama je sa dr.muzem u njegovoj kuci..uvijek iskrsne neki dodatan trosak i krpamo kraj s krajem,pomazemo ponekad sestri koja ima5tero djece i ponekad bratu,to se sve sitnice nakupe i grad turizma pruza eto toliko koliko pruza...ne zalim se,zadovoljna sam jer imamo tu nasu obiteljsku kucu koje nebi bilo da nije bilo roditelja i sve to stoji..ali jeli moguce,opet pitam,da bas nista ne radim kako treba??imam decka 2god,zatrudnila sam pred3 mj i na pocetku smo nas dvoje odlucili zivjeti sami kao podstanari s djetetom ali nismo uspjeli jer je on tad izgubio posao i nismo imali dovoljno novca :( uzas..puno njih nazalost razumije sta pricam..puno njih ce mi suditi ali ja mislim da mi je dovoljno vec...mami nisam ni rekla jer kad sam pokusala sva u strahu nesto reci,pocela je opet s kritikama...uf!boze nedaj da si trudna,sta to radite,jel nemate razuma,pa od kud vam,nemate nista,vidis kako je sad stanje svi nas traze pomoc kako cemo sad jos i s tobom..nikog nisam pitala za pomoc,financijsku ni ne stignem pitat,najmlada sam i ne dodem ni na red,svi su stariji i imaju zivot,za mene"ima vremena"ako si ne upropastim zivot prije vremena....eto ,tako slusam..pobacila sam,idem dalje...pokusavam..emotivna sam i dalje ali nikom nisam rekla,decko je uz mene sto god..ali ne valja jer i njemu se previse zalim na kritike,kaze da mama okom ja skokokm i ne osjecam se dobro dok govorim tako za vlastitu majku koja znam da je zivot posvetila nama. :( nakon8tj trudnoce to jos bolje shvacam a kamoli da sam isla do kraja....tko zna mozda nikad necu ni znati..zao mi je mame jer znam da nema zivot kakav zasluzuje makon svega,tata je umro kad sam imala10,mama35..najstariji brat17..zelim joj da je sretna a ne vjecito zabrinuta za nas..svako od nas vec je osoba s problemima,ona se trga izmedu nas i svojih osobnih problema,nama ni ne govori kao sto mi nju postedimo eto vjerovatno i ona nas...ali dali ima rijesenja ili cemo se svi na kraju okrenuti sebi i posvadati i zamrziti radi problema....jeste da ostavim sudze preko noci ponekad,jeste da mi se sir pokvario u frizideru,jeste da sam nekad ostavila svjetlo u hodniku...al da svako jutro koje dode kuci kaze samo kritike a imam osjecaj da sam ja na meti...al mozda to svi mislimo....da svaki dan osjecam da nisam kako treba i da sam trebala bolje i da sam trebala uglavnom nesto sto nisam ili jesam nesto sto nisam trebala....jel moguce to sve ispraviti jer ja njoj nemogu nista reci a kamoli to,nemamo neki njezan odnos nego eto za to nije bilo vremena jer smo imali teske situacije uvijek...eto ako tko zna nesto reci o tome..ali eto i samo pisanje je pomoglo..hvala