Pozdrav! Imam prijateljicu koja je izgubila bebu u 25. tjednu trudnoce, istina je da je za vrijeme te trudnoce pusila ko smuk. Uvijek sam mislila da to skodi njezinoj nerodjenoj bebi i pokusala ju ohrabriti da prestane, no nista. Ona kaze da je njena mama pusila kad je bila trudna i da je ona sad ziva i zdrava. Kad je izgubila bebu, bilo mi je zao zbog nje ali se nisam mogla oteti dojmu da je njeno pusenje krivo za gubitak djeteta. Kad je zatrudnila drugi puta, pokusala sam joj opet laganom sugestijom potaknuti da se ostavi pusenja za vrijeme trudnoce, no nista, na jedno uho nutra, na drugo van. Ovu je bebu izgubila sa 11,5 tjedana. Jako mi je zao nje i njene patnje, ali u drugu ruku bih je protresla i rekla joj neka ode potraziti lijecnicku pomoc jer direktno ostecuje zdravlje svojih nerodjenih beba,a u drugu znam da bi to potencijalno ugrozilo nase prijateljstvo. Ne znam sto da radim. Da li sutjeti i ako reci kako reci?