Pozdrav! Brinu me konstante promjene raspoloženja koje se u toku dana znaju mijenjati milion puta. Nema onoga ako ustanem na lijevu ili desnu nogu, mogu početi dan smirena i sretna i za doslovce pet minuta planem nekad zbog sitnice a nekad i zbog pravog razloga. Primijetila sam da time zbunjujem dijete (9 god.), a i sebe samu. Najgore mi je kad se ne mogu kontorlirati u vikanju zbog kojekakvih stvari. Mislim da me nitko ne razumije i ljudi me doživljavaju kao ozbiljnu, ukočenu i hladnu osobu. Čak i suprug ne zna kako da reagira na te moje promjene raspoloženja. U zadnje vrijeme potreban mi je samo mir i najviše volim kad je tišina. Stalno nekud jurim i kad vidim da ne stignem sve stići postanem depresivna i ljuta sama na sebe. Ne želim biti takva. Kako da vratim bar dio osmjeha na lice? Hvala