Pozdrav !
Ne znam komu da se obratim pa sam odlučila ovdje napisati što me muči.Naime studentica sam,imam 20 godina te studiram u drugom gradu.Osjećam se jako usamljeno i isprazno.No,nije to samo posljedica odlaska u drugi grad.Oduvijek sam bila takva.Povučena sam pa mi je teško pronaći društvo.Nisam skroz povučena,ali jednostavno nisam tip osobe koji se sa svima može družiti i potpuno opustiti u određenim situacijama,pogotovo u velikom društvu.Uvijek sam se osjećala usamljeno.Nije da nemam osobe kojima je stalo do mene,ali jednostavno se ne osjećam ostvareno.Svaki dan mi je isti.Osjećam se kao da se ne mičem s mrtve točke.Fakultet je jako stresan iako studiram ono što sam htjela i želim to završiti,no ne uživam u ovom trnovitom putu.Svaki dan mi se svodi na učenje i obavljanje obveza.Imam neke prijateljice,no slabo izlazimo s obzirom na svakodnevne obveze.Teško mi je iz razloga što sam povučena i ne mogu se uključiti u bilo kakvo društvo.Jedno vrijeme sam bila u jednoj udruzi,no jednostavno se nisam osjećala ugodno u golemom društvu.Ne volim svoju povučenost,ali ne mogu se promijeniti.Ne mogu biti ono što nisam.Dečka još nisam imala,a ne znam hoću li ga ikada imati.Sve mi je besmisleno.Osjećam se izgubljeno.Na samom sam početku i čeka me još dug put da budem ono što želim.Stvar je u tome što nisam tipična studentica kojoj će razbibriga biti opijanja i svakodnevni izlasci.Imam neke hobije,no da bi se njima bavila trebam imati društvo.Tako da jednostavno rečeno,ne znam što da radim od sebe u ovom trenutku.Najrađe bi da me netko prebaci u budućnost kada sam zaposlena i završenog fakuleta.Sama pomisao na to da ću još dugo vremena provesti ovdje je deprimirajuća.Ne znam kako da si pomognem,ali jako me zabrinjava dosada.Moj dosadašnji život je bio dosadan.Sama sam kriva vjerojatno zato što me malo stvari veseli.Stvarno ne znam što da radim više.