Poštovani, prije 3 g. primjetila sam da kad izađem iz lifta, u kojem sam se obožavala voziti, hodam kao da sam na čamcu, zanosi me u jednu stranu i imam osjećaj da su mi pod nogama rupe i da ću pasti. OK; stanem, uhvatim se za zid ili čučnem na par sekudi i krenem polako dalje. No, to se počelo i događati kad bi izašla iz tramvaja: tada moram nastaviti brzo hodati i polako usporiti korak dok se prizemljim. Uđem u veći dućan i nemam problema dok ne dođem do blagajne gdje je smješteno više neonki i malo više zagušljivije: počinjem se znojiti, vrti mi se lagano i moram što prije izaći na zrak ili sjesti. Više i nejdem u veće dućane sama. I bolje, manje trošim:-) Ali, uđem li recimo i u intenzivne jedinice fino opremljene s gomilu neonki, hvatam se za krevete. Na Ksaveru, penjem se stepenicama koje imaju prozirne ograde s obje strane, gore ide, ali kad treba sić: panika- izgubi mi se pogled u ponoru, a nemam di gledat kad je prozirno s obje strane i na trećem katu sam, počinjem teturati ko u avionu. A do prije tri godine mogla sam se penjati na trešnju, spuštat po ogradi od stepenica i sve što mi nešto sada nejde.Ali to se naročito ispoljava za sparnih dana. Nekada sam ful svježa i ok mi je, al svejedno ne mogu u lift. Išla na ispitivanje ravnoteže, otorinca, neurologa i naravno sve u granicama normale. UZimam puno tekućine, imam anatomski jastuk, češto mi se ukoči vrat ili th dio kralješnice, slikala sam to ali u redu je. Inače sam jako ambiciozna, kreativna, vedra i energična. Volim se kretati, družiti i ne djelujem si nekako baš za psihologa ili psihijatra. Na testovima iz psihologije sve super, uvijek sam optimističana i pozitivna, sve tješim i motiviram jedino malo štekam s tom ravnotežom koja je prema nalazima u redu. HM? E, da, imam samo 25g i ostalo osjećam se super i zdravo ali voljela bi da mogu i pogledati s visine, odvest se u liftu na 5.kat ili sama obaviti kupnju u Konzumu. Pinnel(valjda se tak piše)imao je slične tegobe, ma gotovo iste osim što mu je sluh s vremenom počeo slabiti, da bi otišao u sklopu istraživanja na MR kod nekog svog kolege i otkrili mu tumor na VIII. kran.živcu.- To sam naknadno pročitala učeči nešto iz njegove knjige za ispit. Nije da sam zabrijala ili da se bojim tumora. I Pinnelu je nakon toga ok i napisao on još knjiga za literaturu:-) Željezo mi malo niže, al bilo je i prije čak i duplo manje pa nisam imala tegoba. Podignem ga prehranom. Nisam ni otišla na kontrolu kod neurologa, šta ću kad je sve u redu mada se nemrem voziti u liftu i sve ostalo. Naime, protumačili su mi da je to normalno kod osjetljivijih ljudi. Ali zašto bi bilo normalno ako ograničava u nekim aktivnostima i tome da neću moć raditi danas sutra u nekoj intenzivnoj jedinici(mada nit nemam želju, al ko me pita) i nemrem otić sama u dućan i na FINU a to živcira mog muža. Ma i mene bi da sam na njegovom mjestu. Navodno, pričala sam s ljudima koji su imali takve tegobice, nakon uzimanja Betaserika, neki su i dalje ostali zidat kuće na visinama, a nekima je jednostavno u svakodnevnom životu bolje uz taj lijek. Al ne mogu ga sama uzeti da probam. I da, EEG mi je također uredan. Molim Vas za mišljenje. Unaprijedzahvaljujem! pozdrav, M.