Drage zene, molila bih savjet. Radi se o tome da mi je otac vec 2 mjs tesko bolestan, ima bolest sa visokom stopom smrtnosti i gotovo bi bilo cudo da se izlijeci. Uzasno je zatvoren, postao je prgav i digao je zid od sebe, hladan je kao led prema meni. Sad je u bolnici i vidljivo propada, tesko mi ga je gledati takva, nista ne govori, nista ne pita i nikako ne mogu doprijeti do njega. Stalno mu nudim pomoc oko svega, govori da ga uzrujavam. Ja se jako tesko nosim sa svime, nedavno mi je umro jedan clan obitelji kojega sam voljela i vise nemam snage. Imam osjecaj da me mrzi. Jedino koga hoce poslusati i s kime nije takav bas je moja pomajka. Zavrsio je u petak u bolnici, samo mi je javio da je tamo i tek u nedjelju mi se javio. Nije htio nista od mene, niti da mu dodjem. Isla sam na put i vratila se u utorak i jos su me pokrali da bi mi pomajka rekla da "Bi bilo krajnje vrijeme da odem ocu". Jako me je to povrijedilo, cuti to od osobe koja je tu samo 15 godina, kao da mene boli briga za vlastitog oca. Deprimira me sve to i molim vas ako koja ima slican slucaj da se javi savjetom. Postaju li tesko bolesne osobe takve, je li to tipicno ponasanje? Voljela bih saznati vise o njegovom zdravstvenom stanju ali ako odem doktoru bojim se da ce mi zabraniti dolazak u bolnicu i da ce se jako jako naljutiti. Unaprijed zahvaljujem, lp