Drage cure, moj problem je to što više ne znam biti sretna, ne znam se nositi s lošom financijskom situacijom u kojoj se nalazim otkad znam za sebe. Studentica sam, imam 20 god. i u zadnje vrijeme sam jako loše i nisam raspoložena ni za što, skoro ništa me ne veseli, čak i kad gledam npr.neke smiješne filmove ili serije teško se natjeram da se nasmijem, kao da tražim razloge da budem nesretna. Po prirodi sam malo pesimistična ali uvijek sam se nadala boljem i to mi je davalo snagu da se trudim i u školi budem uspješna, međutim sada me strah da će uvijek biti ovako. Znam da ima puno ljudi kojima je gore nego meni, ali ja ne znam kako se ponašati kad si okružen onima kojima je sigurno lakše nego tebi, barem malo. Tužna sam jer sam okružena ljudima koji su zadovoljni svojim studentskim životom, idu na kave, izlaze van, druže se i nekad im zavidim jer ja to sebi često ne mogu priuštiti, uvijek se moram nečega odricati i to me živcira. Kad svi idu na kavu ja samo tražim izlike da odem doma i samo se udaljavam od svih i gubim samopouzdanje. U zadnje vrijeme sam morala paziti na svaku kunu da bih imala za jedan obrok dnevno i naravno da je tako lako izgubiti interes za sve, imam dečka s kojim se vidim svaki dan i on zna da je mojima malo teže ali nekad ga izbjegavam da ne vidi koliko me sve to pogađa i da ne primijeti kako mi je jer bi se samo brinuo još više a to ne želim. Proljeće je i inače se veselim šetnjama i suncu, ali nemam više snage za to, ne znam kako da se trgnem, život mi se svodi na faks, učenje i šetnje s dečkom jer sve drugo izbjegavam, kao i prijateljice jer se bojim da će one pronaći nekoga tko će se s njima zabavljati, a ja sam postala užasno društvo i gadim se sama sebi, ne znam se ničemu više radovati. Molim vas da mi date neki savjet, kako se trgnuti, kako nastaviti dalje? Razmišljala sam o tome da se počnem baviti volontiranjem, uvijek sam voljela pomagati drugima samo ne znam kome da se obratim i što sve mogu raditi. Za posao nemam vremena jer sam zaokupljena faksom i sva predavanja su mi obavezna, a moram sve polagati u roku da ne izgubim stipendiju koju čekam cijelu godinu da bi si mogla priuštiti neke najosnovnije stvari, a s ostalim raspolažu roditelji jer nas je u obitelji šestero, a samo mama radi, tata je u mirovini a imamo i kredite pa novca nikad dosta. Molim vas da me ne osuđujete jer gledam kako je drugima, znam dane bih trebala, ali jednostavno ne znam više kako dalje, u ovim godinama bih trebala uživati, kasnije dolaze pravi problemi a ja ni sad ne znam kako se nositi s tim. Ako imate neki savjet puno vam hvala ?