bok,nisam znala kamo staviti svoje pitanje jer...pa,eto nema rubrike za ponašanje...shvatila sam da svakog puta kada me nešto pogodi kao da zanijemim...što me pogodi?ljudi....prvo su to bile prijeteljice koje su me razočarale...jako...i jednostavno sam prestala razgovarati s njima,biti s njima,dijeliti svoje misli....sada,nakon par mjesecei šutnje,govorim s njima...točnije,s jednom...a o čemu?o općim temama...suzdržana sam...to se sve dogodilo u sedmom mjesecu prošle godine...tada na red nastupa jedan momak...slomio me...naveo ma da mislim da mu je stalo....dan po dan,bol se širila...a onda sma se slomila i idući dan nisam ga mogla ni pogldati,njegovi zagrljaji su me gušili...teže je pristao na to otuđenje nego prijateljice...jedan plus,pokušavao je to popraviti...mislim da smo prestali pričati početkom jedanestog mjeseca prošle godine...sada je započeo drugi mjesec,a ja još šutim...kao da se u meni stvara blokada koju ne mogu premostit...i umjesti da kažem što me muči,da vratim milo za drago,ja se povučem u sebe i progutam...krenem dalje..BEZ NJIH... u svakom slučaju,pomalo me brine takvo ponašanje...taj novi način riješavanja problem-nije to baš najbolje,ne?molim vas za pomoć,više ne znam kako ni što...ne mogu više samo tako otfikariti ljude...nezdravo je...neobično...zašto,čemu?ne znam...