Poštovana!Znam da vam je teško, jer doba adolescencije jednako je teško i za djecu i za roditelje. To doba je razdoblje odrastanja „bura i oluja” koje vodi do prijelaza iz djetinjstva u odraslost. To je i vrijeme buntovništva, unutrašnjih sukoba, sukoba s okolinom. U to vrijeme mladi otkrivaju sebe, preispituju roditeljske stavove i vrijednosti, istražuju nove mogućnosti i interese te stvaraju svoj sustav vrijednosti, novu sliku o sebi osobito kroz pitanja “Tko sam ja?”. U to vrijeme oni pokušavaju postići nezavisnost i samostalnost. Tada se i često emocionalno udaljavaju od roditelja što roditeljima nije lako i obično se pitaju što se to s njihovom djecom događa, jer se često javlja otpor prema odraslima i roditeljima i njihovim zahtjevima.Koji su to znakovi koji ukazuju da vaše dijete treba pomoć?Često puno vremena provodi samo i izolirano od obitelji i prijatelja. Ponekad i dolazi do naglih promjena u školskom uspjehu. Vrlo često ispoljava drastične promjene raspoloženja ili promjene u ponašanju. Ponekad čak i dolazi do prekidanja dugogodišnjih prijateljstava. Mogu pokazivati pomanjkanje interesa za hobije, školu ili rekreaciju.Ako je kriza u adolescenciji veća može doći i do pojava poput potištenosti, tjeskobe, dramatizacije situacija, asocijalnog ponašanja i zapuštanja školskih obaveza.Sve što ste vi naveli upravo se uklapa u ono što se i inače često događa u tom dobu. Ali to ne znači da vam je lako i da preko toga trebate samo tako proći i samo čekati da se to riješi samo od sebe. Vi se itekako morate angažirati da bi to teško razdoblje i za vas i za vašu djevojčicu što lakše i bolje prošlo.Dobro je da znate uzroke zbog čega se to događa, a i dobro je što možete jako puno učiniti na tome da vaše odnose i komunikaciju s kćerkom poboljšate.Što možete učiniti?Prije svega pokušajte razumjeti što se s vašom djevojčicom događa. Možda će vam pomoći da se sjetite sebe iz tog doba i da se sjetite problema koje ste tada imali. Možda su i bili nešto drugačiji, ali ako se uživite u svoju tadašnju ulogu možda ćete imati nešto više razumijevanja u vezi toga što se sada događa. RAZUZMIJEVANJE je vrlo važno.Da biste što bolje razumjeli svoje dijete naučite se pažljivo SLUŠATI što vam govori. Više slušajte, a manje govorite. Kad možete i kad vam to okolnosti dopuste OHRABRUJTE ju. Pružite joj PODRŠKU koja joj treba. PRIHVATITE je kao osobu, a prihvatite i njeno mišljenje kad se s njim slažete i to joj uvijek naglasite. Ponekad je i pitajte za mišljenje i UVAŽITE ga. Naučite se PREGOVARATI s njom na način da prihvaćate od nje sve što je pozitivno i da na kraju zajednički dođete do rješenja. Imajte POŠTOVANJA za nju kao osobu i nikad ju nemojte omalovažavati. Budući da mladi u toj dobi imaju potrebu za samostalnošću prihvatite to i vašu kćer podržite u tome i prihvatite to njeno odvajanje. Ali naglasite da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica te je naučite da preuzme odgovornost za svoja djela kad je to potrebno. Dobro bi bilo da izbjegavajte nedjelotvorne postupke u odgajanju a to su kažnjavanje, okrivljavanje, prigovaranje, prijetnje, potkupljivanje i kritiziranje, ali i pretjerano savjetovanje jer savjet ima svrhu samo ako ga ona može čuti, razumjeti i prihvatiti.Zapamtite da su najuspješniji odgojni postupci onda kad djeci pokazujemo ljubav i djeca to osjećaju, kad suosjećamo s njima, ako imamo za njih strpljenja, kad to zasluže pohvalimo ih, pokazujemo razumijevanje za njihove probleme i imamo strpljenja za razgovor s njima kad to žele.Znam da vam je teško jer vi ste samohrana majka i sva je odgovornost na vama. Ipak djeca vole kad su roditelji zadovoljni i sretni. Brinite za sebe i uživajte u životu najviše koliko možete. Tada će vaše dijete biti sretno zajedno s vama.Srdačan pozdrav,Jadranka Gener psiholog i psihoterapeutPsihološki centar TESA