Pozdrav! U braku sam vec 5 godina i od pocetka smo zeljeli bebu. Medjutim, to se nije dogodilo. Lijecnici su govorili da je sve u redu, ali, trudnoca se nije dogodila. Prije 3 tjedna sam saznala da sam trudna i naravno, bila sam presretna! Isto tako i muz i cijela familija i prijatelji. Medjutim, ne znam zasto, odjednom sam promijenila misljenje. Razmisljam o tome kako velika beba mora izaci kroz mali otvor, kako ce porod biti bolan, citam o bolnim bradavicama i neprospavanim nocima, o promijenama na tijelu i nekako, ne zelim vise bebu. Znam, zvuci glupo jer smo se trudili godinama i nismo djeca. Imamo sredjen zivot. Ne znam odakle takve misli. Molim vas, nemojte me osudjivati, ne znam niti sto je zapravo moj problem. Da li se neka od vas nasla u slicnoj situaciji. Sto da radim?