Poštovana,kažete da je vaš 14-godišnji sin u zadnjih nekoliko mjeseci postao vrlo depresivan (a prije je bio iznimno vesela i sretna osoba), šutljiv i povučen, te se povlači u sebe kad želite s njim razgovarati., da malo izlazi, ima malo prijatelja i da većinu svog vremena provodi zatvoren u sobi. Na temelju vašeg pisma u kojem na generalnoj razini opisujete ponašanje svog sina jako je teško reći što se dešava "u duši" vašeg djeteta, na emocionalnom planu, što ga muči. Bez poznavanja vašeg djeteta, vas, vaše međusobne komunikacije ne može se odgovoriti na vaše pitanje: Kako da doprem do njega? Mogu vam dati samo generalne upute za komunikaciju s djetetom, a u tu svrhu vam preporučujem da pročitate naše informativne članke o komunikaciji s djecom u okviru našeg projekta "Za odgovorno odrastanje mladih", Psiho-teme i Psiho-portal za mlade na web-u Psihološkog centra TESA. Svoje dijete najbolje poznajete vi, stručnjak se može kompetentno uključiti tek nakon što uspostavi kontakt s djetetom i roditeljima i upozna vaš odnos. No, u svakom slučaju je vrlo važno to kakav ste odnos i kakvu komunikaciju imali s djetetom prije ulaska u pubertet. O tome ništa ne navodite (kažete samo da je on bio sretno i veselo dijete). Kako su izgledali vaši prijašnji razgovori kad bi sin imao problema? Vaš sin vjerojatno i sada ima faze kad je manje "depresivan", kad je u interakciji s vama, kad zajedno sudjelujete u zajedničkim aktivnostima. Probajte u takvim situacijama, kad ste u dobrom kontaktu sa sinom, saznati kako se on osjeća i kako mu je u ovoj sadašnjoj životnoj fazi. U situaciji kad je on na distanci, povučen, kad niste s njim u dobrom kontaktu, teško je "dobiti" ga za razgovor o njegovim problemima. Recite sinu otvoreno u obliku "ja poruke" (pogledajte članak o tome na portalu "Za odgovorno odrastanje mladih") da ste zabrinuti zbog njega, da vam je teško što vidite da je njemu teško a da pri tom ne znate što ga muči. Toplo, spontano, brižno i iskreno ga zamolite da s vama podijeli dio svoje muke koju može podijeliti. Pri tome mu pružite toplu emocionalnu podršku (razumijem, osjećam da ti je s tim jako teško ...). Recite mu da bi mu željeli pomoći i pitajte ga može li vam pomoći na taj način da vam kaže misli li on da mu vi možete pomoći, kako mu možete pomoći. Ako kaže da ne pitajte ga što misli tko mu može pomoći? Nakon svega toga ćete imati bolju sliku o tome što muči vašeg sina i što trebate poduzeti. Možda uspijete problem dohvatiti i nazrijeti rješenje već nakon jednog ili više razgovora, a možda dođete i do spoznaje da vaše dijete i vi trebate stručnu pomoć pa ćete zajedno otići u savjetovalište. Nadam se da sam vam dao neke poticaje i ideje koje vam mogu pomoći. Ukoliko imate potrebu za daljnjim pojašnjenjem problema i nastavkom razgovora, javite se u Psihološko internet-savjetovalište Psihološkog centra TESA (psiho.pomoc@tesa.hr), pamožemo nastaviti tamo gdje smo ovdje stali, a u situaciji kad će naši razgovori biti zaštićeni i neće biti vidljivi javnosti (samo napomenite da ste već pisali na stranicu "Za odgovorno odrastanje mladih). S poštovanjem, Ivan V., psiholog i psihoterapeut Psihološki centar TESA