Meni zapravo treba savjet stručnjaka,ali svaka lijepa riječ biti će od koristi. Moj sin, star 4 mjeseca prije desetak dana završio je u bolnici. Ni sama ne znam kako ali doktori su me uspjeli uvjeriti da ne mogu ostati s njim u bolnici i prvu sam ga noć ostavila samog. Ne mogu vam opisati kakav sam pakao proživljavala tu noć bez njega. Kad smo ujutro suprug i ja došli kod njega, svoje dijete nisam prepoznala. Bio je šokiran, isprepadan, crven i plav od plakanja i šoka koji je doživio. Djeca koja su bila s njim u sobi rekla su nam da je vrištio cijelu noć i da sestre uopće nisu dolazile, već su mu oni davali dudu da se smiri. Taj sam dan napravila veliku frku na pedijatriji pa su mi dozvolili da idući dan i noć budem s njim. Sad smo kod kuće no moje dijete nije ni približno kao prije. Prije se igrao sam, bio veseo, spavao sam u svom krevetiću. Sad se ni minute ne želi igrati sam, čim se maknemo od njega vrišti, cijelo vrijeme želi da ga nosimo,ne želi spavati sam... Jel moguće da još uvijek pamti šok koji je doživio? Kako da mu pomognem, da shvati da ga nećemo ostaviti, kako da ponovno bude sretno i veselo dijete kakvo je bio prije?