Imam sina od 19 godina kojemu je dijagnosticiran granični poremećaj, odnosno BPD (Borderline Personality Disorder), a uz to je postojao i problem konzumacije alkohola. Sada već ima šest mjeseci kako apstinira, uz korištenje Antabusa. Što se tiče graničnog poremećaja osobnosti, bili smo na više adresa (od Kukuljevićeve, Rebra, Argentinske), no nije bilo znatnijih pomaka. Trenutno od terapije ne koristi ništa (osim Antabusa). Ponašanje mu je i dalje "neizdrživo", dakle, stalno je u pokretu, nepredvidiv, puno priča i to vrlo glasno, ne možemo ga zainteresirati za bilo koju aktivnost, jer ga ništa ne interesira, osim beskrajnih razgovora... U stanju je presjediti pola dana i pričati jedne, te iste dogodovštine. U alkoholiziranom stanju bio je vrlo agresivan, s njim se nije moglo ostvariti nikakav kontakt,jednostavno je bio mahnit. Postoje periodi kada je "potpuno normalan", no ti periodi kratko traju. Cijela obitelj je angažirana oko njega, no nismo sigurni u način na koji s njim treba postupati. Zauzeli smo jedinstven stav da mu se trebamo obraćati mirno i staloženo, no imam utisak da on to koristi. Jedno vrijeme je koristio Prozac i Prazine, no odbacio je terapiju da bi mogao piti alkohol. Sada je pri kraju s korištenjem Antabusa i već smo u strahu kako će biti dalje, s obzirom da je pod utjecajem alkohola bio sklon i samoozljeđivanju. Ne želi više ići psihijatru, jer kaže da mu je dosta, pa me interesira da li mu njegov liječnik opće medicine može prepisati gore navedenu terapiju, jer ako daljnje liječenje simptoma BPD-a izostane on će se ponovno vratiti alkoholu, jer je u takvom okruženju. Uz to me interesira da li pravilno postupamo prema njemu... Imam osjećaj da nas "sve drži u šaci"... Hvala na odgovoru!