Imam sina od 19 godina kojemu je dijagnosticiran granični poremećaj, odnosno BPD (Borderline Personality Disorder), a uz to je postojao i problem konzumacije alkohola. Sada već ima šest mjeseci kako apstinira, uz korištenje Antabusa. Što se tiče graničnog poremećaja osobnosti, bili smo na više adresa (od Kukuljevićeve, Rebra, Argentinske), no nije bilo znatnijih pomaka. Trenutno od terapije ne koristi ništa (osim Antabusa). Ponašanje mu je i dalje "neizdrživo", dakle, stalno je u pokretu, nepredvidiv, puno priča i to vrlo glasno, ne možemo ga zainteresirati za bilo koju aktivnost, jer ga ništa ne interesira, osim beskrajnih razgovora... U stanju je presjediti pola dana i pričati jedne, te iste dogodovštine. U alkoholiziranom stanju bio je vrlo agresivan, s njim se nije moglo ostvariti nikakav kontakt,jednostavno je bio mahnit. Postoje periodi kada je "potpuno normalan", no ti periodi kratko traju. Cijela obitelj je angažirana oko njega, no nismo sigurni u način na koji s njim treba postupati. Zauzeli smo jedinstven stav da mu se trebamo obraćati mirno i staloženo, no imam utisak da on to koristi. Jedno vrijeme je koristio Prozac i Prazine, no odbacio je terapiju da bi mogao piti alkohol. Sada je pri kraju s korištenjem Antabusa i već smo u strahu kako će biti dalje, s obzirom da je pod utjecajem alkohola bio sklon i samoozljeđivanju. Ne želi više ići psihijatru, jer kaže da mu je dosta, pa me interesira da li mu njegov liječnik opće medicine može prepisati gore navedenu terapiju, jer ako daljnje liječenje simptoma BPD-a izostane on će se ponovno vratiti alkoholu, jer je u takvom okruženju. Uz to me interesira da li pravilno postupamo prema njemu... Imam osjećaj da nas "sve drži u šaci"... Hvala na odgovoru!
Anonimni korisnik
Imam sina od 19 godina kojemu je dijagnosticiran granični po...
Hej, slobodno nam se obrati
Imaš pitanje vezano uz ljubav, bolne mjesečnice, što da dalje napraviš u životu, poslu?
Odgovor stručnjaka
Granični poremećaj ličnosti je prilično ozbiljan poremećaj kojeg karakterizira niz simptoma koje ste opisali, a vrlo često se uz njega javljaju i ovisnosti (o alkoholu, hrani, kockanju...) koje osoba koristi kako bi se privremeno "umirila". Vjerujem da ste se raspitali o karakteristikama samog poremećaja i činjenici da ne postoji lijek kojim bi se on izliječio, već se koristi psihoterapija i lijekovi kao što su Prozac, Prazine i drugi, s kojima je osoba na "održavanju". Više od svega vam preporučam da nabavite knjigu "Kako živjeti s graničnim poremećajem ličnosti-savjeti oboljelima i njihovim partnerima", autora Niklewski, Gunter i Rose Riecke-Niklewski. Knjigu je izdala Naklada Slap, a možete je kupiti na njihovim web stranicama (www.nakladaslap.com), pod rubrikom "Knjige", za oko 160,00 kn. Kako sam već spomenula, kod graničnog poremećaja nužna je kontinuirana psihoterapija uz redovito uzimanje prepisanih lijekova. Liječnik opće prakse može vam izdati recept za lijekove samo ako ih prema psihijatrijskoj preporuci vaš sin mora uzimati kroz dulje vrijeme. Stoga, ako imate nalaz psihijatra na kojem je izričito naznačeno da se preporuča uzimanje određenih lijekova, možete s nalazom otići kod liječnika i podignuti lijekove u apoteci. Obzirom da se bliži kraj uzimanju antabusa i očekujete da bi mogla uslijediti ponovna konzumacija alkohola, vrlo je bitno da prije toga sina odvedete k psihijatru (ja bih vam preporučila privatnog psihijatra jer oni kvalitetnije i redovitije održavaju psihoterapijske seanse koje dovode do poboljšanja statusa poremećaja). Nadasve je bitna redovitost na seansama (jednom tjedno ili jednom svaka dva tjedna). Privatnog psihoterapeuta ćete morati platiti po odrađenim seansama (oko 250-300kn), no možete očekivati puno kvalitetniju uslugu. Za izbor privatnog psihijatra obratite se vašem dosadašnjem psihijatru koji će vam preporučiti stručnjaka koji se bavi tom vrstom poremećaja.Što se tiče stava u ponašanju koji ste zauzeli prema njemu, u redu je, s tim da ga treba dosljedno primjenjivati od strane cijele obitelji. Osjećaj koji opisujete "kao da vas sve drži u šaci", istinit je, štoviše to je tipično ponašanje osoba koje boluju od ovog poremećaja. Ne gubite nadu, ustrajte u psihoterapiji i uzimanju lijekova jer jedino oni u kombinaciji daju zadovoljavajuće pomake.
dipl. psiholog