Imam jednu novu susjedu, postale smo dobre frendice, i sve je super osim jedne stvari. Ona ima dvoje djece, a dosta je mlada cura, starije dijete ima 5g i mala je jako mirna, a mlađi ima 2 godine i nemoguć je. On terorizira sve oko sebe, nju maltretira najviše, al ona je uvijek puna razumijevanja za njega, ponekad i previše. On nju tuče, grize, kad ona ode na wc, on počne histerično plakati, nesmije ni minutu ostat bez nje. Svojoj seki je počupao skoro svu kosu, mala je na nekim mjestima čelava. Mali tuče i mene i svu djecu oko sebe, svi ga se boje i bježe od njega. Kad idemo u šetnju, on nezna normalno hodati nego utrčava ljudima u dvorišta, pa udara njihove kučne ljubimce, ničeg se ne boji. Jednom je udario ogromnog psa, ima sreće da je pas miroljubiv i nije ga ugrizao. Male pasmine udara s nogama, mačke nosi za glavu i sl. Moja susjeda(njegova mama) na to sve gleda kao na nešto normalno i njoj je to slatko. Muža kao da i nema, po danu je na poslu, kad dođe s posla, nekud ode. Ona se prema malom ponaša kao da ima par mjeseci a ne dvije godine, kad mu se spava ili kad se probudi, on histerično plače i vrišti sat, dva, a ona ga drži u naručju i smiruje, a on nju udara cijelo vrijeme, ruši sve stvari sa stola i razbija čaše. Meni je od tog malog već muka i neda mi se više toliko družiti s njom jer to sve moram gledati,nje mi je na neki način žao. A ona me svaki dan zove k sebi jer nema društva. Neznam na koji način da joj kažem da treba nešto poduzeti u vezi s malim. On možda ima i poremečaj hiperaktivnosti...A ako je razmažen, čudno što njegova seka nije ni približno slična njemu. Susretala sam se sa dosta djece, sva su živahna i tvrdoglava, al nijedno nije bilo poput njega.