Imam frendicu koja je depresivna radi teške životne situacije u kojoj se nalazi.. Jedva je uspjela preboliti ex.dečka, i odlučila pokušati nešto sa svojim starim prijateljem(35god). Sada je trudna, oko mj.dana, nije to planirala. Problem je što taj njen novi provodi vrijeme kod svojih roditelja, dok ona ostaje sama u stanu. Probala ga je odvojiti jedan vikend od roditelja, ali čim su se vratili, on ju je odmah napustio i otišao kod roditelja. Kada ima malo slobodnog vremena on je kod roditelja. Nju nazove ako mu je baš u pravom smislu dosadno, pa izađu van, a ponekad joj kaže da će doći kod nje, pa ne dođe. Pokušala je razgovarati s njim, ali ništa, on kaže da nemože bez roditelja, da mora izlaziti barem 3/4 puta na tjedan, jer on bez svog društva ne može. U početku veze on je htio dijete, a sada joj uopće nevjeruje da je trudna. U cijelu priču je upletena i njegova majka koja očekuje da ju njezin sin gleda kao jedinu pravu ženu u svome životu, pa izmišlja svakakve gluposti samo da ga zadrži kod nje doma. Moja frendica je mislila da bi možda bila dobra ideja kupiti neki stan u blizini njegovih staraca pa da ga na taj način polako pokuša odvojiti od roditelja.. Onda nazove dečka, a on se vraća iz nekog grada udaljenog 2h bez da joj je išta rekao za to, nezna s kim je, dali ima možda neku sa strane, nezna ništa. Sada misli da je najbolje riješenje za nju pobačaj, jer će to jadno dijete morati rasti u nesređenim uvijetima(niti ona nije bila spremna na dijete), a njega nikako ne može nagovoriti na vjenčanje i normalan život njih dvoje u njihovom stanu. Odgajati dijete kao samohrana majka misli da bi bilo preteško jer jedva uspijeva preživiti ona sama sa plaćom koju zarađuje.