Drage dame, htjela bih Vas pitati za savjet. Imam sina od 15 godina i dosad nisam s njim imala nikakvih problema. Stvarno je bio dobro dijete, odličan učenik, trenira košarku i jako je uspješan. Zadnjih nekoliko mjeseci se potpuno udaljio od mene. Svaki naš razgovor završi s velikom svađom. Mene krivi što mu ne mogu pružiti ono što bi on htio. Moram Vam naglasiti da je muž već tri godine odsutan, odnosno zatražio rastavu i sad živi sa novom ženom i njezinom djecom. Imam još jednu kćer. Ona je starija od sina. Dakle, sama radim, plaćam stanarinu, kupujem sve za kuću, ne pada mi napamet dovesti drugog muškarca u kuću jer su djeca jako ranjena zbog odlaska oca. Kako da pomognem sinu? Dosad smo imali odličnu komunikaciju, povjeravao mi se, govorio što ga muči. A sad se samo povlači u sebe. Kad dođe kući, ode u svoju sobu i samo mu je mobitel u rukama. Kako da ponovno uspostavim normalnu komunikaciju jer sam stvarno na izmaku snaga. Pucam po šavovima. Vi ste sigurno imali sličnih iskustava. Molim Vas, pomozite mi. Hvala Vam puno.