Zdravo drage zene.
Pomogle ste mi mnogo puta i nadam se i sada. Osjecam se uzasno i ne znam kako da se postavim u ovoj situaciji. U braku sam nekoliko godina i jos uvijek nemamo djece. Obožavam djecu i nadam se da ce Bog dati i meni tu srecu. Imam sogoricu koja ima 2 male djecice i preslatki su. Uzivam se igrati sa njima i uvijek kada muz i ja negdje odemo u kupovinu, obavezno kupim nesto i za njih. Medjutim, sogorica mi je porucila po muzu i svekru da joj se nepriblizavam djeci, da su to njena djeca i da ja nemam pravo njih da gledam, ko sam ja da se igram sa tom djecom i kada budem imala svoju djecu da se mogu igrati sa svojom djecom a sa njenom ne. Osjecam se uzasno: prvo zbog toga sto sam daleko od mojih, u državi sam u kojoj imam samo muza i njegove, a drugo osjecam se uzasno jer nemam pojma gdje sam pogrijesila i trece osjecam se uzasno jer nemam svoje djece. Nisam isla kod sogorice i visila u stanu i dosadjivala joj, vec djecu sam vidjala kada ih ona dovede kod sveki. Odlucila sam da je izbjegavam, ali to nece moci vjecno. Sta da radim?