U koju rubriku staviti problem sa vlastitom majkom? A ne utjece na brak vec na moje zivce. Kada je pozovem u posjet ne zeli da dodje, da nebi smetala, a ako je pozovem zbog neke pomoci(obicno izmislim nesto samo da dodje) tada nezna kada je vrijeme da se vrati pa ostane i vise od mjesec dana. Zivimo udaljeni 3 h voznje busom i znam da se ta udaljenost ne prelazi zbog dva dana, ali mjesec..... Ako joj odmah kazem koliko bi trebala ostati, ne osjecam se ugodno a i njoj je krivo. Ako je ne pozovem iz neke izmisljene potrebe onda nebi nikad ni dosla. Ali nije ni to sve. Moj i muzev autoritet pred djecom rusi kad god ona misli da mi nismo u pravu. Kada joj ukazem na to, odgovor je da nije ona mislila da je to tako. Ako mi kazemo djeci da mogu ostati budni duze, ona kaze "ne" i obratno, ako mi kazemo da idu na spavanje ona kaze neka ih jos, rano im je. I tako oko svega u kuci. Zasto sam kupila ovo, zasto nemam ono, zasto nismo jeli danas ovo, zasto sam kuoila kruh kad ima onaj stari, zasto stalno pravim kolace, .... i puno toga jos. Ako se pravim da ne cujem onda sam bezobrazma jer ne razgovaram sa njom, ako odgovorim sta mislim onda se ona duboko uvrijedi, ako samo potvrdjujem onda misli da se slazem s njom i tek tada ne prestaje. Moj muz je jako dobrih zivaca i nikad joj nista ne prigovara a isto tako ni meni ne govori cesto nesto vezano za nju, ona ga obozava. U braku smo 15 god i imamo troje djece. Kuca nam je uvijek u smijehu, razgovoru, dobrom raspolozenju. Mogu reci da smo uspjeli. Ali ona uvijek i na sve ima neki komentar i savjet. Njen brak i zivot su uvijek bili u nekim galamama, ljutnjama, slabog imovinskog stanja, udovica je vec duze vrijeme. Probala sam na puno nacina da joj udovoljim. Neznam dali ce vam biti jasno sta sam htjela reci. Ja volim svoju mamu i zelim da bude sretna i zadovoljna, ali zelim da i ja budem sretna i zadovoljna kad je ona u pitanju.