Svoju prijateljicu poznajem iz školskih dana. Želim joj nekako pomoći, ali ne znam kako. Ona je već par godina nezaposlena, vrijeme provodi doma i samo prati sve serije na tv-u. Zvala sam ju nekoliko puta da izađe van, ali je odbila uz opravdanje da nije pri novcima. Razumijem ju da joj nije lako, jer živi sa roditeljima i ovisi o njihovim financijama.Pokušala sam razgovarati s njom da meni njezino financijsko stanje nije bitno i da ako ju zovem van da se želim podružiti s njom i nije mi teško izdvojiti koju kunu. Uostalom naći ću kojih 20kn da naručimo dva pića i negdje sjednomo samo da ona nije stalno doma. I da ju razumijem ako joj je zbog toga neugodno, no međutim kad sam ju opet zvala odbila je. U nekoliko navrata uspjela sam joj naći neke kratkotrajane poslove i to je uz moje nagovaranje jedva otišla. Opravdanje joj je uvijek da je sigurno to mjesto za posao već netko dobio. Nekad mi se zna javiti i zvati me da dođem do nje, ali onda uglavnom slušam kako je njoj teško, kako ne radi, nema dečka, nema društva. Znam da joj je teško, ali ona nikako da se pokrene. Nastojim joj se uvijek javiti i sve joj blagdane čestitam da joj dam do znanja da nije sama, ali ona npr.uvijek to zaboravi, ne sjeti mi se ni čestitati rođendan ni išta. Dala sam joj do znanja da meni novac nije bitan i nikad ne govorim pred njom o nekoj kupnji, provodima i slično. Ne znam da li se možda previše trudim oko nje ili se ona jednostavno opustila? Što biste vi učinile? Hvala svima na savjetima.