Radim par mjeseci. Dosta se nahodam i nikad nisam na jednom mjestu. Šefovi su zasad dobri prema meni, uvijek dostupni i od pomoći. Ako pogriješim, isprave me bez dodatnog kritiziranja. Ali posao je terenski što uključuje da obilazim pojedina mjesta i pregledavam kvalitetu što uključuje da se na tim mjestima susrećem i s drugim ljudima koji mi nisu nadležni, ali su drski. Ja ne smijem ništa govoriti, zbog dobrih odnosa kakvih tvrtka ima s tim manjim cjelinama. Međutim to mi dosta zna biti naporno, ti mi ljudi zadaju dodatna posla, često moram podizati i kutije, robu koju moram pregledati mi ostave na nepristupačnim mjestima, bezobrazno mi odgovaraju, često i podižu ton i iskorištavaju svoju poziciju, još kad čuju da sam student kao da su ljubomorni pa vrše dodatan pritisak...Ne mogu se s njima dogovoriti, jer takav je oblik posla, a ja svoje moram obaviti. Šef zna kakvi su ljudi, ali uvijek se oslanja na to da sam ja smirena i da mogu pretrpiti, jer i njima je u cilju da prešutim, jer sve je to zbog dobre suradnje između tih tvrtki. Dvoumim se da li da uopće nastavim dalje ili ne...Uz to još i studiram, na 3.sam godini. Nemam slobodnog vremena, ujutro sam na faksu, popodne radim po 8-9 sati, dođem kući navečer. Vikendi su mi slobodni. S dečkom se zbog toga sve manje viđam...Za prijateljice nemam vremena. Vikendi mi brzo prođu, jer vrijeme provedem učeći. Postaje mi sve ovo teško i naporno, a novac mi jako treba, jer moram platiti troškove vezano za faks, svoje ne mogu tražiti, jer nemaju. Meni jedino daje snagu kad pomislim na plaću koja će mi doći na račun. Nije velika, ali za mene je dosta. Samo se ja osjećam iscrpljeno, cijeli tjedan sam na sendvičima koje ponesem od kuće, jer da tako svaki dan kupujem užinu i sokove radila bi samo za to, a to mi se ne isplati. Vidim da sve to počinje narušavati moje zdravlje, neispavana sam i iscrpljena, osjećam kao da mi mladost prolazi, drugi izlaze van, imaju društvo, ja ne stignem. Bojim se i da će dečko jednom reći da mu je dosta, jer se samo vikendom i viđamo... Molim vas za savjet, da li bi vi odustale od toga pa makar imale samo 20kn u novčaniku, ili bi nastavile dalje pa kako bude. Imate li savjet kako zadržati smirenost i preživjeti takav tempo?