Pozdravi svima! na danasnjem radnom mjestu sam 3 godine. Radim u relativnoj maloj firmi, svi smo mladi obrazovani i manje vise se dobro slazemo. Nakon osnutka firme dobila sam posao tako da mogu reci da sam tamo od samog pocetka. Opis mog radnog mjesta je dosta odgovoran, dinamican, fleksibilan i na kraju krajeva zanimljiv. A od svega toga sto sam navela ne radim nista i to je moj problem. U zadnjih par mjeseci sve se promjenilo, nekolicina osoba unutar firme jednostavno nema vise sto za raditi a to ukljucuje i mene. Cijeli opseg posla se raspodjelio na 3 ljudi a mi ostali doslovce drkamo tipkovnicu. Naravno moram reci da je firma u ovih par mjeseci zapala u financijske poteskoce a i ono posla sto se dobije sve se koncentrira na to troje djelatnika. Ti djelatnici se ubijaju od posla a umjesto da se posao raspodjeli sa sve zaposlene to se cvrsto cuva za samo za njih. Pitala sam direktora da li se ja mogu ukljuciti u neke poslove (jer sam ih prije radila a i ono sto nisam mogu brzo nauciti i on zna iz prilozenog) no on mi je odgovorio da je situacija takva kakva jest i da se malo strpim a do onda neka pokusam nesto na svou inicijatiu naci. I ok, jesam trazila bilo je tu par poslica no nista sto bi donjelo neku zaradu za firmu. Sada prakticki asistiram onim najzaposlenijim djelatnicima koji djele istu poziciju kao i ja i isto imaju VSS kao i ja ( ja cu magistrirati za 3 mjeseca sto je isto bitno) i do prije par mjeseci smo zajedno suradivali a sada ja njima asistiram. I opet ok, nema problema barem nesto radim jer bi u protivnom 8 sati sjedila i nista ne radila. Ali da li je to vama normalno drage moje djevojke?? I da napomenem te osobe koje se ubijaju od posla po odradenom poslu dobivaju proviziju a mi??? Mi ostali ko nas sisa, a to je uvreda nama ostalima jer nam se onemoguava nas daljnji razvoj, ucenje ali i volja da pomognemo firmi u ovako teskoj situaciji. I slijedeca stvar je ta da su problem isplata place (pa se obraza bankama za pomoc i svasta jos nesto sto nije dugorocno rjesenje), a mi u firmi jos uvijek nismo dobili poziv za sastanak gdje bi nam se objasnile neke stvari oko problem firme i daljnjeg posla i rasporedivanja poslova tako da svi zajedno upremo i pokusamo se spasiti od katastrofe. Jer ja vjerujem da bi mogli ali kako zadrzati tu motivaciju kada se nadredeima zivo fucka??? Da nebi bilo da samo gundam, ja trazim novi posao, no vremena su takva da posla nema ali a ne odustajem jer ne vidim svijetlu tocku sa zebe ni za samu firmu radeci u njoj ukoliko se situacija na vrhu ne promjeni. Interesira me vas komentar, savjet ako ste mozda u slicnoj situaciji. Hvala na razumjevanju oko poveceg teksta!