Pozdrav svima, uclanila sam se jer sam ocajna i na rubu zivaca i apsolutno me nitko ne razumije. Odgojena sam u janjevačkoj patrijahalnoj obitelj, dakle moji su s janjeva i kako sam ja najstarije zensko dijete u obitelji, sav posao poslije mame pada na mene, mozda radim cak i vise od nje a vrijedim manje nego moja mlađa braća samo zato jer su oni muško. Imat cu 18 godina za 3 mjeseca i zelim sto dalje od ove obitelji samo neznam kako krenuti ni kuda ici? Ovako vam izgleda moj zivot u 21. st. zato i govorim da me apsolutno nitko ne razumije, ja se moram brinuti o mladoj braci i sestri jer ce me u suprotnom ispisat iz skole i uzet mi sve sti imam samo zato jer sam zensko dijete, ne smijem odgovarati niti prigovarati na to jer ce mi reci: budi sretna što smo te uopce pustili da ides u srednju skolu da se obrazujes a još si i žensko..čak i moja braca od 10 i 12 godina kad ih zamolim da počiste stol poslije sebe mi odbruse: mi nemoramo nista raditi jer mi smo muško. Onda mozete zamisliti kako se osjecam, imam jos sestru od 5 godina koju ja moram pokupiti svaki dan iz vrtica i cuvat ju dok ne dodu s posla, i nemam vremena za ucenje. Nikad nisam imala decka, po njihovom nebi smjela imati ni muskog prijatelja jer bi me odmah smatrali jeftinom, okaljanom i sta sve cime. Do 16 godine sam i dobivala batine, meni dan danas preskace zglob u celjusti od udaraca i šamara.. njima je to sasvim normalno i sve su moje prijateljice kurve za njih jer one izlaze nocu i ''vucaraju se s svakojakim tipovima''. psihicki sam izmaltretirana do kraja i najrade bih pobjegla negdje, zato cim napunim 18 zelim negdje otici ali neznam gdje, nemam puno novaca i neznam kako zapoceti. dzeparca nemam a po ljeti nisam nigdje radila kao sto cure iz mog razreda rade na benzinskim pumpama, tojest nisam smjela zbog njih. ako netko ima savjet koji bi mi mogao pomoći molim vas da se makar malo suosjecate samnom i napisete