Pozdrav. Odavno vam nisam pisala, ali evo opet trebam čuti vaša objektivna mišljenja o problemu. Imam 23 godine, a dečko ima 29. Skupa smo već 6 godina. Pošto on nije iz Hrvatske, nakon 3 godine veze, i završene srednje, odlučila sam studirati u inozemstvu. U početku sam živjela sama, i imala dosta poteškoća, bila bez poznanstava. Roditelji su mi plaćali stan, ali kako jedan od roditelja ne radi, bilo je teško. Tu uskače dečko i pomaže sa jednim dijelom stanarine, taj mu dio uredno vraćam. On i ja bili smo udaljeni, ja u jednom gradu na faxu, a on u drugom. Njegovi su inzistirali da me upoznaju, i da odem živjeti kod njih, jer su razvedeni, pa otac ima mjesta u kući, a majka živi odvojena od njih. Nakon dugooo razgovora sa mojim roditelji, odlučila sam se preseliti. Moji nisu bili presretni, jer su mislili da će biti problema prije ili kasnije, i bili su u pravu. Evo sad ima godina dana i 2 mj. da živim s dečkom i njegovim ocem. Naučila sam jezik, studiram, i imam i posao(ne zarađujem puno) ali trudim se, pošto tu nema student servisa, i ako bih htjela raditi u pravom smislu morala bih se odreći prava na studiranje. Tu nema poslova na crno, jer su kontrole velike. Nakon 2 prva mjeseca, sestra od dečka i njen muž su odlučili ne pričati samnom, izbjegavati me, jer im ja nisam htjela čuvati djecu kad se njima pohtjelo. Nikada mi o toj temi izravno nismo pričali, a oni me izbjegavaju, pričaju laži o meni, i ne pozdravljaju. Znam im pričuvati djecu na sat vremena, a niti hvala nikad nisam dobila. Majka od dečka se pravila fina, ali za ove praznike mi je pokazala kakva je ona zapravo. Njen plan je da se ja i dečko iselimo, i da poslije iseli oca od dečka, da bi ona mogla prodati kuću, iako ona tu ne živi i nema pravo odlučivati o životu njenog ex.muža. Ja bi se najrađe iselila, ali moj dečko nema stalni posao, jedan mjesec ima novaca, drugi nema, a ja zarađujem malo i moji roditelji su sve potrošili na moj ex. stan i moju selidbu. U drugu ruku neželim se iseliti iz prkosa prema majci od dečka, koja mi je za ove blagdane rekla da se MORAM pomiriti sa sestrom od dečka ili mogu ići kući, jer nisam jedna od njih. Znači ja se moram ispričati sestri od dečka!? Na telefonu je rekla dečku neka mi ne vjeruje ništa, jer sam ja opasna i željela bih ga iskoristiti. Za moje roditelje koje još ne pozna je rekla da su bljak, i da sam ja napušteno dijete. Indirektno mi je rekla da joj želim ukrasti kuću, ali da je ona vlasnica?! Prije par dana je došla ovdje gdje živim, i ja sam stol prekrila sa stolnjakom koji je ona maknula i nazvala me cigankom. Ja neznam gdje sam pogriješila, i strah me je te žene, ne podnosim je, bila sam ljubazna prema njoj, kupujem joj skupe darove iako na kraju nemam novaca za sebe, dokle ona tko zna šta priča o meni, a meni govori da smo prijateljice. Plačem čak dok ovo pišem, i bojim se da će uspjeti razdvojiti dečka i mene. Jučer se pojavila, nakon što su djeca otišla doma, i rekla da treba počistiti kuću, oprati robu, i posložiti sve - što inače ja radim, i manje više sve je čisto i posloženo, a ona želi doći čistiti i slagati jer je to kako ona kaže NJENA kuća i ona tu može raditi što želi iako ne živi tu. Polako ludim, plačem stalno :( Pomažite cure!