Odakle početi? hhhh.. prije nekoliko godina mi je umrla baka, iznenada. od tada je sve krenulo nizbrdo.. što se tiče i nekih događanja u obitelji i odnosa, osjećaja. Dida je ostao sam, moglo bi se to reći pod navodnicima zato što ja mislim da nije sam, mi ga stalno obilazimo (iako smo udaljeni od njega 20-ak km) i stalno ga posjećujemo, pomažemo mu.. na početku smo mu stalno i donosili hranu..počeo je stalno praviti neke probleme, prvo je imao problem sa prostatom, ajde, nije on kriv za to.. ali kasnije, stalno ima neke tegobe - tj. umišlja si kako mu nije dobro.. i onda se mi svi sletimo.. odemo liječniku koji ga pošalje na pregled u bolnicu. tamo ga pregledaju od glave do pete. i naravno ispostavi se da mu nije ništa.. tako je bilo prije 2 mjeseca, i sinoć i danas.. i tko zna do kada on misli takooo.. pa mi smo mladi ljudi, (naprimjer, njegova druga kćer se uopće ne brine o njemu, još i kad se sjeti doći uzima mu i novaca i svega) i (kako onda ne popi*dit kad čuješ da njega ne zanima pitanje nasljeđivanja) (naravno da ne želim da njegovu kuću i zemlju dobije takozvana kćer koja se nije ni malo brinula o njemu) brinemo se i o njemu, stvarno... i on je "kao" ponekad razuman, i kad mu se sve to dogodi, mislim da ću izludjeti.. stalno kuka kako nema nikoga, kako je sam, bla, bla.. kako je bio mlad, kako je on radio..... pa to umara !!! šta da radim? pa kad se sjetim nekih ljudi kako "brinu" o svojim starcima - mi smo savršeni. neki bi ga poslali u rodni kraj i baš ih briga... što reći?!!!