Nadam se da cete odobriti,vec deseti put pisem nesto i ne objavite!!!Savjet,slicno iskustvo..utjeha :) ...Plačem,očajna sam,pomalo opravdano,s druge starne ni sama ne znam zasto placem,preselila sam prije godinu dana s muzem i djecom na selo-odakle je moj muz,imamo svoju kucu,on radi,ja sam kuci s djecom cijeli dan,u blizini nema nikakvog parka,setalista,nekih radnji koje bi mogli obilaziti,ljudi su toliko drski,odvratni,kao svako gleda svoja posla,babe tracaju medjusobno,ima par mladjih zena kao ja,ali one su vec dugo vremena skupa i prema meni su nekako s rezervom.Vec godinu dana pokusavam da se uklopim,da si nadjem drustvo,da imam barem s kim kafu popiti,ali uzalud...nasla sam jednu prijateljicu s kojom sam se super slagala,i ona je bila sama kao i ja,medjutim jednom u razgovoru pricala je nesto protiv moje svekrve i ja BUDALA braneci svekrvu posvadjam se s njom,i ne pricamo vec 8 mjeseci :( ,zao mi je,jer zena nije nista slagala,sve je bila u pravu za moju svekrvu,dok je sa mnom prica o drugima,kad ode negdje prica protiv mene.Danas sam od ocaja poslala toj prijateljici kilometarsku poruku da je sve bio nesporazum,da bih volila da popricamo,medjutim ona ne odgovara na poruku nista :( i jos gore se osjecam,jer vjerovatno ne zeli da se pomirimo.Sama sam,roditelji su mi daleko,ne vidjam ih cesto,nemam nikog da me nazove barem da se ispricamo,tamo gdje smo prije zivjeli nikad nisam bila sama,imala sam dosta prijateljica i nisam navikla na ovako nesto...Radim i u bašti,da mi nije dosadno...ali zafali mi razgovor s nekim,uz kaficu,da barem na kraju dana neko pita kako mi je protekao dan.Nemamo cak ni zajednickog drustva-ja i muz,on ima neke svoje neozenjene prijatelje, s njima se vidja ponekad,jer i on puno radi.Nemam nikog da mi cuva djecu da bih se barem zaposlila,nigdje u blizini nema obdaniste,a baka-nula bodova,zavrsila sam ekonomiju i mogla bih naci posao ali dalje od naseg sela,na sve to zbog finansija nisam polagala vozacki ispit,sad sam u mogucnosti ali muz nekako odugovlaci i jest za to i nije,imam osjecaj da mu nije drago ako polozim,kad smo se uzeli bio je razuman,govorio da trebam imati svoj posao,da je bolje za nas,medjutim sad je druga prica kao vise bi volio da ja brinem o djeci jer ih ja najbolje pazim,a pare su njegov problem,kao on ce zaradjivati...Evo danas sam planirala da me odveze do mojih roditelja,pa bi me oni veceras vratili nazad,medjutim jutros je doruckovao i izasao bez rijeci negdje vani..nakon tri sata dolazi i tek tad mi govori da je pio kafu sa prijateljima,tako da nisam mogla otici ni do svojih...Nista mi ne fali,zdrava sam,imam porodicu,finansijski fino stojimo,ali usamljena sam i od jucer osjecam kao da mi se svijet rusi,osjecam se uskraceno za sve :(