Lijep pozdrav svima! Imam jedan problem, tj. nastavak problema. Već sam prije postavila pitanje u savjetovalištu o odnosu s mojom srednjoškolskom prijateljicom koji je nakon srednje krenuo u lošem smjeru. Uglavnom, često me je 'zafrkavala' za dogovore (otkazival 15 prije i sl.) ili imala smiješne razloge da se ne družimo. Uglavnom, u 10.mj. odlučila sam se distancirati od nje, čujemo se još, par puta smo bile na kavi i tako od pol sata i sl. No stvar je u tome što ja nju više ne zovem i iskreno dobro mi je. Manje se živciram oko nje i puno bolje se osjećam kad je ovakva situacija. No problem je u tome što sada ona želi neka druženja tipa shoppinga i izlaska (što može biti potaknuto činjenicom da je kod kuće stalno, a ne izlazi baš često) i sad se pitam što mi je činiti? Prvi put kad me pitala za shopping dala sam joj neki poluodgovor, ali iskreno nisam željela da uopće idem ikamo s njom. Bila sam pomalo ljuta jer sad si se sjetila kad nemaš nikoga. Sad me je indirektno pitala za izlazak (u smislu kako bi ona baš voljela, a to znači da opet ja moram sve organizirati, ništa ona ne bi previše poduzimala, osim došla) i onako razmišljam si možda bih trebala oprosititi joj, tj. prijeći preko svega i da se nastavimo družiti. Situacija je malo kompliciranija jer se dosta sprijateljila s mojim društvom, ali pošto je nisam zvala nije izlazila s nama. Bojim se misli li ona to zbilja ili je to potaknuto trenutnom samoćom i sl. Iskreno, ne želim se vraćati na staro (igra mačke i miša, u kojoj ja sam ja ta koja inzistira na druženjima), a opet ne želim ni biti zlopamtilo, no povrijedila me dosta. Pomoć?unaprijed hvala što ste pročitali i odgovorili.