Lijep pozdrav cure,pokušat ću ovo skratiti što više mogu. Prije pola godine dečko i ja ( i moji roditelji) smo se doselili u Njemačku u jedan mali grad. Dragi i ja živimo u skupa,a moji roditelji u svom stanu(udaljeni smo 10ak min pješke). Gradić je stvarno mali,ima svega 2-3 kafića i nekoliko dućana što nama mladima jako smeta jer nemamo kuda izaći vikendom,kafići doslovno rade do 20 h. Planirali smo se početkom iduće godine preseliti u veći grad gdje ćemo imati veće mogućnosti za nastaviti školovanje,a i jednostavno bih voljela živjeti u velikom gradu jer ti je sve pri ruci.Cijeli život živim u Zagrebu pa mi je sada jako teško naviknuti se na mali gradić.Uglavnom.. mojim roditeljima jako teško pada to da bismo bili udaljeni 150-200 km,jer imaju samo mene i nikad nismo bili tako razdvojeni,ovako smo svake nedjelje jedni ko drugih na ručku,blizu smo pa si međusobno pomažemo jer ipak smo sami u svijetu i tako.. Stvarno bih se htjela odseliti,ali mi nekako žao ostavit ih same(a ne žele poći s nama) pa sad ne znam što da radim,samo znam da ne mogu ostati u ovom malom gradu jer ne mogu upisati fakultet koji hoću niti možemo izlaziti.. molim vas za vaše mišljenje.. hvala unaprijed