Imam najbolju prijateljicu iz djetinjstva, sad smo u tridesetima, život nas je spajao, razdvajao, ali evo nas sad tu gdje jesmo, osoba na koju uvijek mogu računati i koja je uz mene u dobrim i lošim trenutcima. Problem se javlja zadnjih godina, obje smo u braku, sličan životni stil, jedino ja imam djecu, a ona nema. Od kad je saznala da sam trudna, ona se počela čudno ponašati, od svake situacije radi "slučaj". Tako mi je kad sam se udavala radila pritisak kao da neću sve stići na vrijeme, kad sam bila trudna nepotrebno je dizala paniku oko termina poroda, kad sam rodila brojala mi je kad počinjem raditi, a zatim i hoću li stići upisati dijete u vrtić. Napominjem da ona nema pojma o tome, jer nema djece i sumnjam da je upućenija od mene, a ako se i informira, imam osjećaj da mi nameće dodatni pritisak u situacijama koje su same po sebi stresne. Otkako nam se život više ne svodi na izlaske, zezanciju i dečke, ona ima uzrečicu da se treba pomiriti s time da su u braku ljudi nesretni i da svima treba biti loše, a ne glumiti cure iz holivudskih filmova. Pritom uopće nisam stekla dojam da se ona i njezin muž ne vole pa imam osjećaj kao da se u neku ruku pravi važna s tim brigama i problemima koje nosi svakodnevica, a pritom ne živi ništa drukčije, nego kad je bila slobodna cura. Bilo bi mi žao prekinuti prijateljstvo zbog toga, ali nešto mi je u njezinom pesimizmu lažno i imam osjećaj da bi bila najsretnija kad bismo zajedno kukale.