Imam jedan pomalo neobičan problem, a taj je da volim svoj posao. Pa u čemu je onda problem? U tome što mi se nameće mišljenje da sam glupa što ostajem dokasno, što ga obavljam savjesno, što radim vikendima, što sam ok prema kolegama (čak i kad oni nisu posve ok), što ne iskorištavam mogućnosti da manje boravim na poslu, jer imam malu djecu, što mi je važnije da su mi djeca sita, obučena, zadovoljna, nego da smo po cijele dane doma... Svejedno mi često prolazi kroz glavu da bih trebala manje raditi, jer općenit je stav da se napreduje samo preko veza i ako se znaš svidjeti drugima... Srećom imam divnog muža koji me podržava (netko bi već dao petama vjetra, jer nisam dovoljno posvećena kućanstvu i široj obitelji - viđala sam takve primjere oko sebe). Ja se zaista osjećam dobro kad radim i iskreno mi nisu jasno ljudi koji dođu na posao i samo gledaju kako će izbjeći koji posao ili ga uvaliti drugima. A na kraju, i draže mi je da radim odgovornije poslove, nego nekakve mehaničke (iako, naravno, i takvih se nađe). Mislite li da je griješim?