Drage zene,nisam sigurna vise koliko psihicki mogu izdrzati pritisak,uzasno se osjecam.Imam sinčića od 5 i po godina,dijete je(malo je reci) hiperaktivno,u odredjenim situacijama toliko bezobrazan,nedokazan..ne znam vise sta da radim sa njim.Ovako je super poslusan,pametan,inteligentan,nije pohadjao ni vrtic ni pretskolsko,tek sljedece godine,ali eto da se barem to pohvalim,zna citati,pisati,sabirati-oduzimati,brojati do 1000.Samo prema odredjenim osobama je nesnosljiv kao npr pred mojom svekrvom i svekrom, i djeverom i njegovom porodicom :( .Ima puno drugara,ali ne zeli drustvo svog uzrasta vec sve su to 2-3 godine stariji djecaci,naravno tu svasta cuje,i psovke i svakakve izraze i zargone,koje ne koristi kad smo mi sami kuci,ali pred njima(vec sam navela pred kim) je uzasan,psuje,ne da da mu ista kazu,odvratan je,kao uvijek im govori "necete vi meni pametovati" itd...i eto moj djever je nasao za shodno da ga par puta istuce prutem,pa mu govori MARŠ kuci,nemoj da dolazis,pa psuje mu onog tko ga je odgojio(eto jos da kazem da zivimo na selu ,neki ce reci malo logicno za ove kočijaske izraze mog djevera).Moje dijete nije odraslo ovdje gdje sad zivimo,u blizini babe i dede,kao sto su djeverova djeca i sad je uvijek ljubomora kod djece,djeverova djeca su uvijek u pravu moj je kriv za sve i govore nasim zajednickim prijateljima kako je moj sin divljak,neodgojen,prostak.....pocela sam izbjegavati i izlaziti u drustvo s njim,sjedimo doma mjesecima,nismo otisli u goste,jer ne mogu nikako da umirim to njegovo ponasanje,da mu dokazem da to nije lijepo,da se ne smije tako ponasati,pokusavala sam i razgovor i kaznjavala ga,zabranjivala igracke,druzenje...sve zivo...ne znam sta da radim sa djetetom vise,vec me i stid(jesam li toliko nesposobna da ne mogu vaspitati sopstveno dijete) ili se to tako rodi,sta li????? Molim vas,svaki dobronamjeran savjet dobrodošao..Očajna sam :(