Drage žene, moj veliki problem se zove mama. Znam da je to malo smiješno napisati s obzirom na to da imam 26 godina ali tako je. Kroz djetinjstvo me nije tukla niti vrijeđala, premda bi mi i to bilo draže od njenog pušenja. Svaka uspomena na nju je ona, s cigaretom u zubima i u oblaku dima koji je zasmrdio cijelu kuću i auto. Sve je smrdilo i kad nje nije bilo kod kuće, počevši od odjeće, obuće, moje kose, svega. Nekada je sve bilo toliko zadimljeno da nisam mogla doći do daha i počela sam se gušiti. U školi su me vječno zadirkivali kako smrdim po dimu i da sam pušačica. Sa 10 godina mi je dijagnosticirana astma, ali ni to nije promijenilo njenu politiku, što me niti ne iznenađuje jer je izgubila jednu bebu u 32 tjednu (infarkt posteljice) i dvije bebe u ranoj trudnoći. I dalje je pušila ko luda. S vremenom se priroda mojih molbi da prestane ili bar puši van kuće pretvorila u zahtjeve i vječno smo se svađale. Njena je uvijek bila zadnja kako će ona pušiti kako i kad hoće. Da je to njena kuća. Moj otac, iako je nepušač, je rano digao ruke i odustao u nastojanju da je uvjeri da puši vani. Sa 18 godina sam upisala fakultet i preselila se u studentski dom. Rekla sam joj da je ona za mene mrtva i da za nju ne želim ćuti. Jesam li požalila radi toga? Znam da ćete me osuđivati, ali nisam! Sa ocem sam u kontaktu. Tu i tamo spomene mamu pod izgovorom, pa mama ti je, ali ja za tu ženu ne želim čuti. Ona je ta koja bi trebala znati da mi je mama i ponašati se u skladu s time. Udala sam se u općini sa dva svjedoka upravo radi te situacije. Trudna sam 4 mjeseca i ona je počela navaljivati kako želi biti baka, neće pušiti u mojoj blizini itd... teško mi je povjerovati joj, ali moj muž misli da bi joj trebala dati priliku. Ja točno znam da neće držati riječ jer ju je prečesto, prelako i prebrzo kršila. Jesam li stvarno prekruta s njom? Mišljenja?