...drage moje nadan se da cu dobit bar jedan savjet jer sam totalno komirana i ne znam sta bih sa sobom..uglavnom moji majka i otac se nikad nisu uzeli tako da cijeli zivot zivim sa mamom i njenim roditeljima tj svojim djedom i bakom..vecinu zivota me baba odgajala jer je mama radila..oca sam slabo vidjala te sam naucila zivjet bez njega..s majkom sam imala dobar odnos slagale smo se ali ne onako kao prijateljice kao sto vecina majki a pogotovo samohranih ima odnos sa svojim kcerima..nije imala vremena za moje probleme uvjek su joj bile to djecije gluposti...i sve joj je to bilo dosadno..u mnogo situacija se pogresno postavila...kao npr kad sam bila mala jedan tip zlostavljanja...nije mi vjerovala...i u mnogo drugih stvari...utjehu sam pronasla u ujni koja me uvijek slusala i bila kao druga mama...poznaje me u potpunosti...e sad nastaje problem moja majka ne prica sa svojim bratom i tom ujnom...mrzi ju...iz sretne obitelji koja se svake nedjelje okupljala smo postali jedna razorena obitelj...i to me iubija...ja sam se odselila u drugi grad na fax jer ne mogu zivjeti u tim uvjetima vise..al vikendom sam doma...sa mamom sam bila i u svadji neko vrijeme zbog svega ali sada kad smo se pomirile mi je otvorila dusu...toliko je slomljena...tuzna...ogorcena...sama i u dugovima....tudjim...ne znam sto da radim ne mogu svoj zivot zapostravit radi njenog ali ne mogu je ni mirna srca ostaviti tako samu...a pomoci joj ne mogu sve na svijetu bi dala da nadje nekog i bude sretna...jer razmislja cak i da si oduzme zivot...