drage moje, ja ovo više ne mogu izdržati. recite mi da li je problem u meni ili šta, ali svađe s mamom su vrlo česte. tj. ona mene izvrijeđa iz čistog mira i ja se osjećam ko posljednje govno. viče na mene da sam glupa, nesposobna, da studiram već 5 godina, a tek sam parcijala 4., da nikad neću završiti,jer nisam sposobna ja za to. da je sramotim, sram ju je kad je svi s kojima se sretne ispituju dal je njena kći diplomirala, a ona se mora crvenjeti. da ne duljim, mene to sve jako boli, a nemam se kome obratiti, osim dečku. ne želim o tome govoriti prijateljicama, jer bi ti došlo do nje i opet bi bilo sve isto. plačem već cijeli dan... ne znam što napraviti, već sam razmišljala da odem nekamo, ali kao student nemam prihode i teško je sve to.. dečko živi s mamom, jer radi na terenu i dolazi doma svaka dva tjedna na dva dana i ne isplati mu se iznajmljivati stan, a kredit za kupnju nije dobio. teško mi je i ne znam što učiniti. kad se samo sjetim kolko sam puta ju tješila kad je bila očajna i bolesna, probdjela s njom noći, držeći je za ruku kad je mislila da ima rak (hvala bogu nije bio)... užasno se osjećam. ne znam što učiniti..pomozite mi,molim vas..