Drage moje,hodam već tri godine sa jednim divnim dečkom u koga sam mnogo zaljubljena i koji je muslimanske vjeroispovjesti.Da ironija bude veća,ja sam dijete iz mješanog braka,ali moji roditelji su kršćani,tako da njima najviše smeta što je on musliman.Nikad ni jedno ni drugo nisu polagali previše na religiju,niti su mene i brata tako vaspitali,mada smo mi u kući forme radi obilježavali i jedan i drugi Božić,i Uskrs i Vaskrs i ostale vjerske praznike,tako da sam stvarno iznenađena i razočarana kako su oni reagirali na moju vezu.Kad im kažem ono,kako ste vi mogli,a ja ne mogu,njihov izgovor je da je tad bilo drugačije vrijeme i da su različitosti bile opšteprihvaćene,čak i poželjne,a ne ko sad.Inače,živimo u multietničkom gradu,gdje se svi mi različitih nacija i vjeroispovjesti uvažavamo i slažemo,ali se rijetko mješamo.A moja veza je stvarno ozbiljna,možda se i završi brakom,razgovarali smo i o tome i ja sam rekla da mi ne bi bio problem da pređem na njegovu vjeru,pošto se ja svakako još nisam odlučila ni za jednu,jer znam da bi njemu značilo,veliki je vjernik,na šta su moji roditelji poludjeli i rekli da bi me se radije odrekli nego da me gledaju kako ulazim u džamiju.A da napomenem,niti jedno niti drugo me nikad nisu odveli svako u svoju crkvu i ne znam zbog čega mi sad glume vjerske fanatike.Situacija je eskalirala ovih dana,kad smo pravili spisak zvanica za vjenčanje moga brata i nisu mi dozvolili da ga stavim na spisak.Ne znam šta da radim s njima,rade li to oni iz čiste pakosti ili iz drugih razloga,ne znam,ali ako su takve stvari bile u redu prije 30 godina kad su se oni vjenčavali,ne znam što ne bi bile sad.I zbog čega oni koji su živi primjer mješanja različitosti,sad se tome protive?Molim vas recite mi šta da radim,ja ću da izludim nastavim li više ovako