Cure, molim vas za savjet.. Imam 23 godine, vec 4 godine studiram i zivim oko 300 km od kuce, doma dodjem u prosjeku svaka 3 tjedna, a ljeti budem doma s mamom i tatom. Moji su 50-godisnjaci, zdravi, imaju posao (rade u skoli, ali nisu profesori), sestra i ja smo ok, sve je ok.. Ali.. Imam jedan problem: nikako ne mogu naci zajednicki jezik s roditeljima. Podrzavaju me u studiranju, ali u zadnje vrijeme sam imala neke dvojbe oko prebacivanja na drugi faks, moguceg ne-nastavljanja diplomskog studija i slicno (o cemu sam ja mjesecima prije duuuugo razmisljala), gdje me vise-manje nisu uopce saslusali, nego su samo rekli da novac nije problem ako zelim dalje studirati (mislim nije da su neznam kako imucni, prosjecni su) i sto god da ja odaberem da su oni uz mene. Meni je bas trebalo malo si popricati s njima o tome, da vidim sto dvoje odraslih ljudi objektivno misli o svemu tome i da mi daju neki savjet. Nista. Ali radi se o tome da su oni generalno jako pricljivi ljudi, uvijek pricaju o svemu i svacemu, i to cak ponekad ide na zivce, kad se uhvate neke teme i ne pustaju. A o ozbiljnim, stvarnim problemima samo kratko daju svoje misljenje i tu prestaje rasprava. Buduci da su oboje jako burni u raspravama, uvijek izbiju neke svadje u kojima se ja osjecam kao da imam 13, a ne 23. Da se razumijemo, ne osjecam se neznam kako velikom, odraslom i ozbiljnom, ali smatram da vise nisam pubertetsko dijete s onim musicama i odgovaranjima ljudima. Medjutim, u bilo kakvom razgovoru s mojima doma, uvijek me okrive da kako sam ja uvijek protiv njih, zasto nikad ne stanem na njihovu stranu i slicno. Najcesci predmet rasprave je posao. Oni oboje rade u skoli, ali ja sam na studiju koji ce se ticati privatnih firmi i puno terenskog posla, a nitko od ljudi u nasoj okolini (prijatelji, obitelj), ne radi u skoli. Lijepo sam im objasnila prije neki dan da je njima zapravo super, jer ne rade puno sati na dan (barem ne efektivno, imaju pauzu za dorucak, ok godisnji odmor, posao ne nose doma, i ok je placa za to sto rade). Ali njima ni to nije ok jer kazu da su se svi uhvatili ljudi u prosvjeti da kako nista ne rade, na sto sam rekla da ljudi inace rade jako jako puno s 10-15 min pauze za dorucak, 8 sati na dan, 5-6 dana u tjednu, s puno ljudi u uredu, a oni imaju svoje kancelarije. To je izmisljen posao za tu placu, neki ljudi se stvarno jako puno narade za pola manju placu, a meni roditelji predbacuju da kako sam uvijek protiv njih, sto uopce nisam! Vecinom nam dan prodje u sitnim svadjicama i stvarno ne mogu vise s njima, a doma sam jos cijelo ljeto prije nove akademske godine. Dajte mi savjet: dal da uopce ulazim u raspravu s njima ili sto da napravim (jer ih ne mogu promijeniti u 50-ima).. Pokusala sam biti pristupacnija, srdacnija, ozbiljnija, saliti se vise (tj. da malo sve bacim na salu da se ne ljute uvijek na cijeli svijet), ne ulaziti u raspravu uopce, ali bilo kako da sam se postavila, uvijek ispadnem cudna i ona koja je protiv njih.