Odakle početi...Ja sam jedna veomaaa vesela osoba,uvijek se zezam,smijem...A zapravo sam skrooz stidljiva...I to znaju moji najbolji prijatelji jer ono ipak se s njima druzim i non stop smo zajedno,a ovako kad nekom kazes da sam stidljiva nitko ne bi rekao naprotiv kazu da sam otvorena i previse...Ja sam kako rekoh skroz stidljiva,znaci mene je nekad i vlastitih roditelja nesto stid upitat...A idem na Framu i tu ono treba molit na mikrofon,ja od tog bjezim jer imala sam slucajeva kad sam pricala na mikrofon da sam sve zaboravila jednostavno mozak mi se isprazni pocnem se trest ko luda...I sljedecg tjedna su primanja i obecanja znaci to je najvaznij dogadaj u Frami,aa prvoobećanici su najvaznij među njima sam i ja...I posto sam takva od sebe ja imam 3 rijeci izgovorit al mi se idvajamo od svih ići čemo kroz crkvu a ja sam prezadnja jer prezime mi pocinje s z...i imam ustat se izic i na probi se tresem,aa najgore mi je jer moramo na mikrofon svoje ime reci ja sam maloprije jedva svoje ime izgovorila ime od 4 slova pocela se trest ,jednostavno plašim se a znam da nije ništa strašno...Također i u skoli onoo kad ce me nesto pitat meni srce luđački lupa,nakon nekog vremen smirim se....Jednom kad sam bila manja glumila sam u nekoj predstavi imala sam 2 rečenice naucit naravno naucila sam,i sve je 5 bilo dok na mene red nije dosao,ja sam pocela pricat al rekla sam nesto,al mozak mi je bio totalno prazan usta su pricala sama bez razmisljanja....Ikakav savjet?? Hitnooo potrebno :(((