Dvije minute do tri, noćas, probudio me Ivanov poziv. Iako sam ga izbrisala iz imenika, prepoznala sam broj. Javila sam se šaptom i molila Boga da nije probudio mamu, ona ima najlakši san: „Reci“ „Nee, reci ti meni“ Ivan će namjerno seksi glasom s druge strane. Nisam se stigla ni šokirati (obzirom da ne razgovaramo, taj ton prema meni je šok), s druge strane klik.
Čekala sam nekoliko minuta i onda ga nazvala natrag. WAITING. Ah. Nazvao je pogrešnu curu. Morala sam se nasmijati. O, Bože, koji blesavac.. I tako sam saznala da moj bivši dragi ima novu djevojku. Ne želim samo razmišljati o tome otkad, i koliko dugo smo se preklapale. Brrrrrr!
Iskustvo mi govori da, kao što postoje dvije vrste žena (žene srne i žene zmajevi – za ovo credit ide jednoj plavookoj iz moje bivše firme), tako postoje i dvije vrste ljudi po kriteriju načina prelaska iz veze u vezu: oni koji se nakon prekida duugo oporavljaju i tek onda započinju novi odnos i oni koji prije prekida već imaju posloženu novu kombinaciju. Skakači. Well, čini se da je moj bivši dragi Skakač. To mu je još jedan minus, iako sam, otkad ne nosim tri para ružičastih, skužila da brojanje minusa nema smisla; lakše bi bilo pobrojati pluseve.
Jeste li ikad sjele pred komad bijela papira, na vrh stranice napisale Njegovo ime, podijelile stranicu okomitom crtom na dvije jednake polovice i jednu nazvale „+“, a jednu „-„. Ja jesam. Iznimno je korisno kad želite, umjesto nekog drugog dijela tijela, u razmatranju muškarčevih kvaliteta (ili ne) koristiti glavu. Ne garantiram da se nećete šokirati kad popis bude gotov.
Jučer sam se čula s Dubravkom koja je upravo otišla na more. Rekla mi je dvije stvari, jednu koja me iznimno razveselila, jednu koja me iznenadila, ali samo na tri sekunde.
Dubravka ne priča puno i pri tom nije previše bukvalna, nikad vam neće reći (naprimjer!): „Gledajte, taj tip je s vama htio samo seks, a vi ste iz toga iskonstruirali ljubavnu priču. Dođite k sebi, nemate 11 godina“. Reći će vam (otprilike): „Što mislite da je on htio od vas?“ i onda će čekati da vam dođe iz dupeta u glavu. (Ah kako volimo istinu o našim frajerima zakopati u dupe, što dalje od organa za razmišljanje!! Ja u tom nisam izuzetak. Zato koristim Listu!)
Na taj način vam saopćava istinu iz dva razloga, prvi jer većina nas nije u stanju podnijeti okrutnu istinu izrečenu na okrutno izravan način i sklone smo reagirati tako da svoju ljutnju okrenemo protiv terapeuta, muhe koja je uletjela u sebu, cijelog svijeta, sve samo da ne bismo morale pogledati istini u oči. Drugi razlog je taj što Dubravka želi da uključite svoj mozak i svoju višu razinu svijesti, pogledate u svoje srce i prestanete si lagati. Da „odrastete“ spiritualno (a onda i emotivno) kako ne biste ponavljale istu grešku.
No, digresirala sam, kao i obično...
Dva puta u sedam mjeseci Dubravka mi je rekla da sam joj draga. Jednom mi je to doista tako rekla „baš ste mi dragi“, jučer mi je rekla da zna kako nemam mrlja na duši i da me zato voli. Ja znam da je moja duša čista, ali gotovo me rasplakalo to čuti od nekog tko je to osjetio.
Druga stvar koju mi je rekla je da je sređivala svoju kartoteku klijenata i radila neke statistike (krasan početak godišnjeg :p) i konstatirala da niti jedan od njenih stalnih klijenata nema rak, nema niti jednu degenerativnu bolest niti je bio ozbiljnije bolestan. Svi do jednog zdravi su kao dren. Uključujući mene. Prestala sam se čak i prehlađivati.
I ja sam na moru, još 4 dana, pa onda idem na 2 dana u Zagreb. Nadam se da je Dubravkin Victoria's Secret badić konačno stigao. Morat ću joj ga na more poslati poštom i držat palčeve da sam je dobro „odmjerila“ za veličinu i model.
Teško mi je biti na miru i ne brinuti o tome što će se događati najesen, hoće li biti posla ili ne, kako će Dijete prihvatiti školu, ali vježbam „vraćanje u trenutak“. Knjiga koju sam preporučila u prošlom zapisu je skoro pročitana (čitam samo na plaži dok jedno oko ne dižem s Djeteta koje ne izlazi iz vode osim akos obale ne mašem sa sladoledom) i korisna je baš za mene, baš u ovom trenutku mog života. In a nutshell, govori o tome da je SADA jedino što imamo. Prošlost je samo memorijski zapis, ne realno vrijeme, budućnost je fantomska slika mogućnosti koje konstruira naš ego, jedini trenutak u kojem ŽIVIMO je SAD. Veći dio života brinemo ili sanjamo o budućnosti ili se bediramo oko prošlosti, umjesto da budemo u potpunosti prisutni i živi u sadašnjem trenutku. Kad umukne eko koji nam stalno vrti milijune misli u glavi, od kojih niti jedna nema nikakve veze sa sadašnjim trenutkom, postanemo prisutni i živi u SADA. Vježbam život u trenutku, pratim svoju budaletinu u glavi kad počne „zvocati“ o stvarima koje su bile ili će možda biti. Ili jednostavno pomislim „Ok, baš me zanima koja će se misao pojaviti prva“. To je do sad najučinkovitiji način koji sam čula za utišavanje svoje glave barem na par minuta. Jako dobra knjiga, u svakom slučaju! (Eckhart Tolle, The Power of Now, nabavila u Aloritmu, 80 kuna).
Jasmina Malnar
P.S. Nevjerojatno sam se promijenila otkad je u moj život ušlo Dijete. On je od mene učinio bolju, dublju, spiritualniju osobu. Moj Anđeo.