Dobro došli u Babilaž – ciklus kolumni čije su autorice članice naše redakcije. U njima će s vama dijeliti svoja mišljenja i razmišljanja o različitim temama, od ljubavi, ljepote, kuhanja, svakodnevnih događanja...
"Pepeljuga je upoznala princa, on ju je spasio od zločeste maćehe i onda su bili sretni do kraja života..." U suštini tako nekako glase sve bajke za djecu, odnosno za djevojčice, a i sama sam ih obožavala kad sam bila mala. Sad kad sam odrasla i shvatila da u stvarnom životu stvari funkcioniraju malo drugačije, ne mogu a da se ne zapitam nisu li sve te priče pogrešno koncipirane i zašto nas vlastite majke prepričavajući nam takve priče zavaravaju?
Mame nas samo žele zaštititi od okrutnosti stvarnog svijeta, to mi je jasno. I sretna sam zbog bajki i bezbrižnog djetinjstva u kojem je svijet bio obojen u ružičasto, a zlikovci su postojali samo u strašnim pričama. Kasnije sam shvatila da zlikovci, odnosno mnogo njih, postoje i u stvarnosti. Zbog svih tih priča i sretnih završetaka, oduvijek sam vjerovala da za svaku ženu postoji pravi muškarac, tamo negdje u svijetu, i da se samo moraju pronaći kako bi oboje bili sretni. Točnije, vjerovala sam u priču o srodnim dušama. Vjerovala, ne kažem da više ne vjerujem, samo nisam sigurna je li ta moja priča točna ili je možda malo iskrivljena. Zbog svega toga nikad nisam olako ulazila u odnose jer sam smatrala da netko usput nije vrijedan gubljenja vremena. Nakon nekoliko godina traženja same sebe, upoznala sam svoju polovicu, srodnu dušu, partnera ili nazovite to kako god želite. I istinski sam sretna što sam ga pronašla.Ipak, u posljednje vrijeme, gledajući ljude oko sebe koji se razvode ili nakon mnogo zajedničkih godina odluče krenuti svatko svojim putem, ne mogu a da se ne zapitam: je li monogamija u današnjem društvu uopće održiva? Riječ je o poprilično konzervativnoj temi jer postoje ljudi koji su uvjereni kako im je jedan partner dovoljan za cijeli život, i postoje oni drugi, koji misle kako taj koncept naprosto nije održiv. Normalno je da uvijek postoje različita mišljenja i uvijek postoje oni koji su u pravu i koji su u krivu. Pravi je odgovor, naravno, vrlo teško pronaći i objasniti jer mnogo toga ovisi i od osobe do osobe. Neki će uživati u odnosu s jednim partnerom za cijeli život, dok će drugi radije skakati iz veze u vezu.
Iz osobnog iskustva mogu reći kako je zaljubljenost definitivno prolazna stvar, a onda s godinama prelazi u nešto dublje i drugačije, možda čak i smislenije. U prvih nekoliko mjeseci veze, sve je savršeno, nakon toga počinjete vidjeti partnerove mane pa krenu i prve svađe. S godinama odnos postaje ozbiljniji, a zaljubljenost prerasta u ljubav te se stvaraju osjećaj povjerenja i pripadnosti. Nakon 2-3 godine shvatit ćete jeste li jedno za drugo ili ne. Ako niste, imate dvije opcije: prva je ostati u lošem odnosu samo zato jer se bojite samoće, a druga je otići iz takvog odnosa i pronaći svoju srodnu dušu. Tražite dok ne pronađete. Na kraju krajeva, i sami sebi možete biti srodna duša, ako ste dovoljno hrabri za to.
Također, shvatila sam da sam bila u krivu misleći da za svakog postoji samo jedna srodna duša. Sada mislim da svatko od nas ima po nekoliko srodnih duša. I tu ne mora nužno biti riječ o ljubavnom partneru. To može biti vaša najbolja prijateljica, mama, sestra pa čak i kućni ljubimac. Sve su to osobe, odnosno duše s kojima imate neku posebnu vrstu veze. Riječ je o odnosima koji će vjerojatno potrajati do kraja vaših života. Neke srodne duše možda nikad nećete upoznati u ovom životu, ali nema ni veze.
Pitate se koja je tajna dugoročne i sretne veze? I zašto s godinama nestaju žudnja i strast u odnosu, a seks postaje manje uzbudljiv? Nisam stručnjak za takva pitanja, ali nedavno samo pogledala vrlo zanimljiv i poučan govor psihoterapeutkinje Esther Perel koja se bavi odnosima, a govori upravo o tome. Govor možete pogledati na TED-u. Kako ona tvrdi, u dugoročnim odnosima od partnera očekujemo da bude naš ljubavnik, ali i najbolji prijatelj. Žudnja i strast u dugoročnim odnosima ovise o dvije međusobno različite potrebe: o našoj potrebi za sigurnošću te o našoj potrebi za iznenađenjima. Iako istovremeno ispunjenje obadviju potreba zvuči kao nemoguća misija, uz dovoljno mudrosti i kvalitetnom komunikacijom između partnera, moguće je ostvariti odnos u kojem će te dvije potrebe biti zadovoljene.
Imate li u svom životu barem jednu osobu za koju znate da je vaša srodna duša, možete biti sretni. Ja imam dvije, prva je moj partner, a druga je naš pas. I do neba sam zahvalna što smo se pronašli, jer bez njih bi moj život bio prazan... I za kraj, da sama sebi odgovorim na pitanje iz naslova što se monogamije tiče. Ako ste dovoljno zrela, ozbiljna, dosljedna i vjerodostojna osoba, onda će vam jedan partner za cijeli život biti i više nego dovoljan.
Kovrčava Sue
Foto: Unsplash