Mnogi ljudi danas su u pogrešnim vezama i to iz sasvim krivih razloga. Jedan od njih je taj da ne žele biti sami. No nije li bolje biti sam, nego s pogrešnom osobom?
Prvi korak je da sami sebe zapitate: usrećuje li vas veza u kojoj se nalazite? Čini li vas vaš partner sretnom osobom? Imate li njegovu podršku? Isto vrijedi i za njega. Budite li se svakog jutra zahvalni na čovjeku kojeg imate kraj sebe ili se budite mrzovoljni i sami sebe pitate gdje je pošlo krivo?
Imajte na umu jednu stvar. Život je prekratak da bismo ga trošili na pogrešne ljude. Ako istinski ne volite svog partnera, vrijeme je da krenete dalje. Nemojte biti u vezi samo zato da ne budete sami. Ponekad je bolje biti sam, nego s pogrešnim čovjekom.
Čak i ako ste osjetili samo tračak sumnje u svom odnosu, to je razlog da odete korak unatrag i razmotrite što se dešava. Ako u svom odnosu primjećujete neke od znakova koje vam otkrivamo u nastavku, zapitajte se ima li smisla nastaviti. No to ne mora nužno značiti i kraj veze, ali iziskuje određeni napor želite li popraviti trenutno stanje i poboljšati svoj odnos.
1.Osjećate se frustrirano
Osjećate li se frustrirano zbog odnosa u kojem se nalazite, to je prvi znak da nešto nije u redu. Ako vas izluđuju partnerove navike koje su vam prije bile simpatične, možda biste se trebali zapitati u čemu je stvar i je li vam još uvijek stalo do partnera. Možda vidite i da je vaš partner frustriran. Frustracija je osjećaj koji je uglavnom povezan s nerealiziranim ciljevima. Kad je riječ o odnosu, velika je mogućnost da dvoje ljudi ima posve drugačije ciljeve i zbog toga se oboje osjećaju nesretno. Ljudi koji su zajedno u vezi trebali bi htjeti iste ili barem slične stvari, jer ako se njihove želje i ciljevi previše razlikuju, to može uzrokovati frustracije. Osobito ako je riječ o stvarima koje vas se tiču oboje. Primjerice, ako vi želite dijete, a vaš partner ne, to bi mogao biti priličan problem. Razmislite o frustracijama kao znaku da nešto nije u redu s vašim odnosom te neka vam to bude motivacija da promijenite nešto. Ukoliko se frustracije ne riješe, na kraju to može prerasti u ljutnju i uzrokovati još veće probleme.
2.Stalno ste ljuti
Ako vaši pokušaji postizanja zajedničkih ili osobnih ciljeva ne uspijevaju, frustracija često prelazi u ljutnju. Onda čak i male stvari mogu uzrokovati izljeve bijesa. Ljutnja najčešće eskalira kada se problemi gomilaju, a nijedan od njih nije riješen. Kada ste ljuti, veća je vjerojatno da ćete se destruktivno ponašati. Primjerice, ne poštujete svog partnera u javnosti, pred prijateljima ili obitelji. Tada namjerno uništavate temelje već klimavog odnosa jer vas sve skupa jako iritira. Osjećate li veliku ljutnju izazvanu nezadovoljstvom u odnosu, vrijeme je da ozbiljno razgovarate s partnerom i redefinirate svoje zajedničke ciljeve.
3.Javlja se nesigurnost
Ako ste iskusili golemu ljutnju, bilo svoju bilo od strane partnera, onda je velika mogućnost da ćete se postupno početi udaljavati od partnera i od vašeg odnosa. Polako se distancirate od konfrontacije i gubite povjerenje. Velika je mogućnost da osim nesigurnosti osjetite i ljubomoru ili da počnete paničariti te sve više biti izvan kontrole. Vaši ciljevi vezani uz odnos čine se sve teže dostižni. Zbog toga se gomila još ljutnje i frustracija i tako ulazite u začarani krug iz kojeg se teško izvući. Ako ste u ovoj fazi, onda je stanje prilično kritično. Sada je ključni korak da redefinirate svoje ciljeve i vratite kontrolu nad vlastitim životom. Pitajte sami sebe što želite i kako ćete to postići.
4.Osjećate se tako usamljeno
Nesigurnost, ako nešto ne poduzmete, dovodi do usamljenosti. Frustracije i bijes koji ste ranije osjetili dovodi do sve veće udaljenosti između vas i partnera. Više niste intimni. Partner postaje stranac. Možda čak više i ne razgovarate jedno s drugim. U ovoj je fazi jako bitno suočiti se s postojećim problemima. Nosite se s njima i krenite prema naprijed. Mnogi se parovi međusobno toliko udalje da se čak i kad su u istoj prostoriji osjećaju usamljeno i izolirano. Ako ste već u ovoj fazi, možda je prekasno za spašavanje odnosa i najbolje bi bilo da svatko ode svojom stranom. Zajedno s partnerom morate odlučiti ima li smisla nastaviti odnos.
Ovi znakovi mogu vam pomoći da analizirate situaciju u vezi u kojoj se nalazite i da na temelju navedenih emocija razmislite ima li smisla nastaviti. Na kraju krajeva, imajte na umu da je najvažnije od svega da volite svog partnera i da on voli vas. Ako je ljubav između vas dvoje prava i snažna, tada je sve ostalo manje bitno.
Na našem Forumu smo vas pitali za vaša iskustva i mišljenja o pogrešnim vezama koje ste prošle, a u nastavku evo neki od odgovora koje ste s nama podijelile...
fusa - Znam za jednu, skroz pogrešnu u kojoj sam bila zbog praznine koju sam osjećala od prethodne veze. Skužila sam tek kad nisam bila zadovoljna kako god da se ta osoba ponašala prema meni, ni dobro ni loše mi nije pasalo. Kad sam opet ostala sama i počela uživati u slobodi i samoj sebi, srela sam svog muža. Neznam kako se može skužiti kad je veza pogrešna, kad se ti ne osjećaš dobro u njoj, kad se on ne ponaša dobro prema tebi...neznam. Znam da je jako teško samo zalupiti vrata i otići,ali koliko je teško toliko je i ta odluka najbolja. Ništa ne boli zauvjek, a kad prestane i okreneš se sama sebi počinju se događati prekrasne stvari. A opet tu treba zanemariti mišnjenja drugih i slušati samo sebe.
neko-san - Bila sam u jednoj pogrešnoj vezi. Krenulo je dobro, razumjeli smo se, sviđali se jedno drugome, ja njemu više nego on meni. Možda je u tome bila caka. Jednostavno kad sam skinula ružičaste naočale počela sam primjećivati njegovo ružno ponašanje prema meni. Sva silna spuštanja i vrijeđanja pred društvom, koja je on smatrao bezazlenim zezanjem, meni su zasmetala. Nije bilo dovoljno tolerancije s njegove strane. Malo po malo promjetila sam kako me počinje odvajati od mog društva i to mi se nikako nije svidjelo. Također bilo je pitanje financija jer samo sam ja radila, a živjeli smo zajedno s njegovom rastavljenom majkom, oboje na socijali. Znači iskorištavanje na maksimum. Trebale su mi skoro dvije i pol godine kako bi prekinula s dotičnim. Iz te veze sam izašla na taj način da sam potpuno prekinula komunikaciju s njim. Nije bilo lako jer se pokazao kao posesivni psihopata te me pratio, slao prijeteće i samoubilačke poruke... Trebale su mu dvije godine da me pusti na miru iako sam umeđuvremenu pronašla sadašnjeg muža. Ponekad je potrebna pogrešna osoba, pogrešna veza kako bi se prepoznala ona prava.
zrincica - Da, nažalost i to čak dvaput..možda sad zvuči kao "kako nisam naučila na prvoj vezi" ali kada su situacije potpuno različite ne vidiš dobro. U prvu vezu sam ušla tako što sam htjela imati nekoga i on je bio divan i krasan dečko (to i dalje mislim :D) ali jednostavno je bio pre "mekan" za mene., više je bio zagrijan od mene što je kod mene izazivalo često efekt hladne osobe koja nije znala reagirati na njegove emocije i ostalo što mi je iskreno govorio u vezi nas..nisam se osjećala ispunjenom, više sam ja bila muško u toj vezi nego on i to me je jako smetalo jer pored sebe volim imati čvrstu ruku koja će me spusti na zemlju. Druga veza je traja dosta dugo i bilo bi to sve još i dobro da nismo stalno oboje tepli i vukli po svom..bez obzira što smo se dobro slagali i zaista bilo je lijepo, ali s vremenom počela sam osjećati da to nije za mene da koliko smo si pasali toliko smo i bili različiti.. izgubili smo normalnu komunikaciju koja je sve više vukla prema prepirkama..nažalost još uvijek vučem poslijedice te zadnje veze jer nije nam bilo lako okončati to, ali mislim da je najbitnije ako se shvati da nešto ne ide stati na kraj tome dok još ima vremena.
jopyplavusa - Pa jesam u jednoj, ali sama sam ju djelomično činila sve više pogrešnom i napornom za mene jer sam svaki puta opraštala istu "sitnicu" i to me me počelo "žderati" iznutra onako polako. Dečko je nakon 2g veze postao ljubomoran otkad sam se preselila u drugi grad na studij (ne u jakoj mjeri ali za mene previše). Nije ga uopće bilo briga za moje obveze, dolazio je k meni u posjete u vrijeme kolokvija iako sam ga molila da ne dolazi tad, visio u kafiću blizu faksa dok sam ja bila na predavanjima, dok nije bio kod mene provjeravao je non-stop gdje sam i s kim u pauzama između predavanja (još ga je dodatno brinulo što na faksu ima malo cura). Ako sam mu rekla da idem van s društvom dobivala sam 20-ak sms-ova... Ja kad god bi mu rekla da me smeta to što me provjerava (a nisam ga nikad bila prevarila pa ne znam razlog tome) on bi se na tjedan-dva smirio i onda bi počelo sve ispočetka. Vrtilo se to kao beskonačna petlja skoro cijelu godinu dok mi nije prekipilo. Umjesto da sam nakon tri pokušaja prestala, ja sam glumila papigu :D Uglavnom, ne radim to više, ako se radi o nečemu preko čega ne mogu nikako prijeći i što me jako smeta, a ne može se naći zajedničko rješenje, onda nema ni smisla da se živciram. ?
Foto: David Castillo Dominici/Freedigitalphotos.net