Unošenje badnjaka i rasprostiranje slame pod blagdanski stol uz zvukove božićnh pjesama, jedan je od običaja koji se veže uz samu Badnju noć. Danas se u Hrvatskoj ta tradicija zadržala tek ponegdje, dok je ostao više prisutan običaj postavljanja jaslica koje približavaju događaj Božića, Isusova rođenja.
Na dobro vam došla badnja večer!
Dan uoči Božića nosi naziv Badnjak, ime mu dolazi od riječi bdjeti, jer se na badnju večer bdije pobožno čekajući Kristovo rođenje. Kako se u badnjoj noći bdije,važnu ulogu ima svjetlo. Neizostavne su još iz davnina uobičajene božićne svijeće, a skoro u pravilu je u hrvatskim krajevima posebno za ovu priliku napravljena svijeća - svijeća voštanica. Badnjak je i panj koji se na taj dan unosi u kuću i stavlja na ognjište. U nekim se krajevima u kuću unosi jedan, a u nekima tri panja. Tri su panja simbol Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u kući. Panjevima koji tinjaju obično bi se dodavalo malo hrane s blagdanskog stola i vina koje se pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima. Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Postavljala se pod stol uz zvukove božićnih pjesama. Na slami se sjedilo i pričalo sve do odlaska na polnoćku, a često se na njoj i spavalo. Kad se unese slama i badnjaci, započinje bdijenje. Vrhunac badnjeg bdjenja jest proslava polnoćke. Bdjenje počinje uvečer, kad se obitelj okuplja oko stola, još uvijek s posnim jelima, i unošenjem badnjaka i slame kad kako je to običaj u nekim hrvatskim krajevima - domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić "Faljen Isus! Na dobro vam došla badnja večer"! Na taj pozdrav slijedi odgovor: "I s tobom zajedno!“ Na Badnjak nema objeda, jer se posti do večeri, a jede se samo navečer, ali i tada samo nemrsnu hranu. Večera na Badnjak je posna.
Simboli Božića
Badnjak je mlado, hrastovo ili cerovo drvo, koje se na Badnji dan rano ujutro siječe i donosi pred kuću. Uveče, uoči Božića, badnjak se presijeca i zajedno sa slamom unosi u kuću. S badnjaka se uzimao žar kojim su se palile svijeće i vatra na ognjištu. Dok je panj badnjak morao uzmaknuti iz tradicijskih običaja i obreda, slama se kao znak Božića mnogo dulje održala .Ona se unosi i posipa po cijeloj kući. Prema narodnom vjerovanju, slama se unosi zato što je i Isus rođen na slami.U seoskim kućama slama na podu leži i po tri dana, a u gradovima ova je simbolika svedena na rukohvat slame koja se postavlja uz panj badnjak. Badnjak u gradu sačuvao je tako samo dijelić seoskih tradicija, a slavi se uz božićno drvce, uz kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru. Najvažnije je bdjenje u iščekivanju polnoćke.
Foto: © Leonid Shcheglov - Fotolia.com