Psihofizičko zlostavljanje u braku, u obitelji ne postoji od jučer, niti poznaje zemljopisne granice. Domaća redateljica Katarina Zrinka Matijević, čiji je film „Trampolin“ prikazan ovog utorka u kinu Kaptol Boutique Cinema u Zagrebu, prihvatila se te univerzalne teme u svom prvom igranom filmu i obavila složen posao. Riječ je o zlostavljanim ženama, zapravo, o jednoj ženi u njenim različitim životnim fazama, a koju utjelovljuju tri naoko različite osobe (djevojčica, tinejdžerica i žena u ranim 40-ima). Prema uvodnim kadrovima, scenografiji i likovima, moglo bi se zaključiti, drama je to o zagrebačkom srednjem sloju. No, već uvodna scena vrlo brzo prikazuje majku i kćer u situaciji koja u samo nekoliko sekundi eskalira u nasilje, pa autorica odmah daje do znanja da je u epicentru ovog filma zlostavljana žena, što poslije usložnjava u potpun prikaz takve žene kao djeteta, adolescenta i zrele osobe te film tako otkriva svoju dublju potku.
Iako to Matijević radi tako da tema dobiva na univerzalnosti, vizualna estetika, kostimografija, scenografija (npr., dizajnerski interijeri) čvrsto pozicioniraju radnju dalje od nižeg sloja društva, što je možda i čudno, obzirom da hrvatska statistika u kontekstu nasilja u obitelji ne govori tome u prilog.
Nina Violić ,Katarina Zrinka Matijević i Lana Barić
Već u prvim kadrovima, gdje se zorno prikazuje kako majka, po zanimanju bolničarka, zdušno mlati svoju kćer, Matijević ne ostavlja mjesta sumnji o kakvoj je konkretno vrsti nasilja riječ: fizičkoj agresiji. Kasnije će se pokazati da je to samo jedna karika u lancu, da nasilje ima razne oblike, i da ono koje je netko jednom započeo u obitelji često rađa novo, te da obitelj ne mora uvijek biti ona poslovično mirna luka u koju se njeni članovi rado vraćaju… Ona, podsjeća Matijević, može biti i strašan zatvor u kojem roditelji mogu biti itekakvi zlostavljači i tako potaknuti djecu na bijeg. Pa makar i bez plana - kao što to u filmu čini mala Lina - dok joj njena starija verzija, tinejdžerica Nika, objašnjava kako se petama daje vjetra „samo i ako imaš plan“…
Dio ženskih likova „Trampolina“ ima prošlost nasilja u obitelji, a za dio se to tek može pretpostaviti. Uz pohvalnu izvedbu lika male Line (Franka Mikolaci) i buntovne tinejdžerice Nike, koju odlično glumi Tena Brankov Nemet, najdojmljiviji su prikazi njene majke, sofisticirane poduzetnice (Nina Violić, koja zbog kćeri sasvim izgubi samokontrolu na kojoj je, reklo bi se, radila cijeli svoj život), kao i Linine majke, zlostavljačice Helene (Lana Barić, koja je, kako je rekla, dugo razmišljala o tome želi li uopće igrati tu ulogu).
Osim dobre razrade scena izazovno mora da je bilo i voditi tako složenu radnju, obzirom da se u filmu nekoliko priča sastaje u jednu. Uz to što se na trenutke čini da je riječ o dokumentarcu koliko je režija „nevidljiva“ „Trampolin“ se može pohvaliti i prekrasnom glazbom kao i lijepom fotografijom.
Valja dodati i da je uvodni teški dojam Matijević na koncu uspjela svesti na lakšu notu. Naime, u završnoj sceni opet vidimo dvije žene u odnosu majka-kćer (Nikolina i njena majka), a najavu njihove pomirbe autorica je svela na propisnu mjeru.
Jedna usputna opaska. Muški dio ove priče ostao je malo „nedorečen“.
A trampolin? Da ne odamo baš cijelu radnju… To je ona sprava za rekreaciju od čvrstog elastičnog platna rastegnutog oko metalnog okvira po kojoj obožavaju skakati djeca… Osobito ako ih maltretiraju…
Iskra Jirsak, Franka Mikolaci i Lana Barić
Nakon premijere u Zagrebu, film 'Trampolin' bit će prikazan u sklopu Ženijalnih dana u razdoblju od 7. do 12. ožujka u nizu nezavisnih kina diljem Hrvatske, a od 9. ožujka će biti na repertoaru kina u Zagrebu (kino Europa, Muzej suvremene umjetnosti), Rijeci (Art kino Croatia), Osijeku (Kinematografi Osijek), Splitu (kino Ekran), Dubrovniku (Kinematografi Dubrovnik), Čakovcu, Koprivnici, Slatini, Samoboru i Kutini.
Film je nastao u produkciji Interfilma i Hrvatske radiotelevizije. Scenarij potpisuju redateljica Katarina Zrinka Matijević, Pavlica Bajsić i Ivan Salaj, a producenti su ivan Maloča I Maja Vukić. Direktor fotografije je Vjeran Hrpka, montažerka Ana Štulina, scenograf Mario Ivezić, kostimografkinja Katarina Zaninović, dizajner zvuka Ivan Zelić, a maskerica Iva Kurobasa.
Foto: Martina Kenji