Od osnutka pa sve do danas, kazalište Moruzgva obogaćuje i usrećuje publiku svojim predstavama, čija je tematika uglavnom društveno relevantna sa savršenom dozom humora, a budući da ovog mjeseca slave više od desetljeća postojanja, svi zaintereseirani posjetitelji tijekom ožujka mogu uživati u Moruzgvinim najpoznatijim predstavama.
Povodom ovog slavljeničkog mjeseca, razgovarale smo s njegovom osnivačicom - Ecijom Ojdanić. Kazališna, televizijska i filmska glumica, supruga i majka dvoje djece, ljubiteljica trčanja. Sve to opisuje 45-godišnjuEcijukoja je prije 11 godina pokrenula kazalište Moruzgva, a čije su predstave osvojile niz nagrada i gostovale u više od 50 gradova diljem Hrvatske.
Prije 11 godina odlučili ste se na hrabar korak u svojoj dosadašnjoj karijeri i svojevrsnu prekretnicu: osnovali ste privatno kazalište Moruzgva. Jeste li dugo razmišljali o tome, kako ste se odlučili na taj pothvat i koje su Vam bile najveće prepreke na putu?
Kad sam započinjala rad na prvoj predstavi, a to je ''Gola u kavezu'', znala sam da se želim baviti onim temama koje mene intrigiraju. Mislim da to i jest jedno od osnovnih zadataka umjetnosti, progovarati o temama koje su važne kako za mene osobno, tako i za društvo. U svim našim predstavama u fokusu je žena. Što je i odlična prilika da u našim predstavama glume ponajbolje hrvatske glumice, koje ostvaruju predivne uloge u našim predstavama.
Najponosnija sam što sam zajedno sa svim divnim umjetnicima koji su pristali raditi predstave u prilično nekomfornim uvjetima nezavisnog kazališta, gotovo iz ničega, stvorila agilno kazalište koje proizvodi hit za hitom. Predstave su to prepoznate i od publike, i od kritike, a u posljednje vrijeme i od predstavnika kulturnog establišmenta.
Danas kazalište Moruzgva zahvaljujući svojim uspjesima ravnopravno može stati uz bok ostalim institucijama s puno dužom kazališnom tradicijom; u vrlo kratkom periodu postigli ste zaista mnogo, što pripisujete tom uspjehu? Imate li recept za uspjeh?
Recept za uspjeh je univerzalan. Okupiti oko sebe ljude s kojima dijeliš isti entuzijazam i ljubav prema poslu, prionuti svom snagom... I uspjeh ne može izostati.
Prilikom pokretanja svog privatnog kazališta, istom ste nadjenuli poprilično zanimljivo ime. Što se zapravo krije iza riječi ''Moruzgva''?
Najprije smo osnovali udrugu. Kako smatram da u umjetnosti moramo uvijek polaziti iz naših osobnih iskustava i emocija, baš u to vrijeme stalno sam koristila poredbu iz biologije, simbioza poput raka samca i moruzgve. E onda sam rekla, to je to. Moruzgva je i biljka i životinja, živi na razmeđu kopna i mora, isto kao što je mene obilježio i kopneni i morski kraj. I kazalište traži simbiozu s publikom, baš kao što moruzgva živi u simbiozi s rakom samcem.
Kako balansirate svoju glumačku karijeru s radom iza kulise? Je li teško biti „sam sebi šef“?
Teže mi je biti “šefica “ kolegama na sceni nego sama sebi. Prema samoj sebi sam i najstroža.
Je li, prema Vašem mišljenju, kazalište još uvijek u krizi? Što mislite o recentnoj kazališnoj sceni?
Kazalište je u krizi samo po količini novca koji se izdvaja u njega. Po kvaliteti predstava i broju publike sigurno nije. Publika nas i drži na životu!
Što planirate u budućnosti? Jeste li spremili nešto posebno povodom 11. godišnjice?
Proslavili smo s ekipom predstave “Gola u kavezu”. Naime, to je predstava s kojom smo započeli našu pustolovinu zvana “Moruzgva” kad smo bili miljama daleko od onoga što kazalište danas jest, proaktivno, priznato i poznato kazalište. Barbara Nola, Ana Begić Tahiri i Ivan Leo Lemo, upustili su se u prilično neizvjesnu avanturu rada na predstavi koji je trajao 2 godine. Veliki uspjeh te predstave postavio je temelje za daljni rast i razvoj kazališta Moruzgva. I Ana i Barbara su glumile u još nekoliko Moruzgvinih predstava, a Lemo je režirao čak 4 predstave. Tako da su njih 3 zaslužili status “stupova Moruzgve” te smo im i dodijelili plakete nakon predstave.
Autorski tim ''Brodolomki'', naše mega hit predstave, rade na projektu “Majstori.”
Ana Tonković Dolenčić piše sinopsis za predstavu u kojem ćemo preko adaptacije 2 stana ispričati priču o svim peripetijama koje se dožive za vrijeme tog stresnog procesa. Isto tako pričat ćemo i o odljevu radne snage, krivim (pre)kvalifikacijama... I kao sve naše predstave, u mješavini melodrame, komedije nudit ćemo i naše pozitivno rješenje svih peripetija. Redatelj predstave je Krešimir Dolenčić.
I ja pripremam monodramu. A temu ćemo otkriti kad dođe vrijeme za to. A to će biti uskoro.
Poznati ste po fizičkoj spremi i ljubavi prema zdravom načinu života; što biste poručili onima koji dijetu stalno odgađaju za ponedjeljak? Što Vas motivira?
Hvala na komplimentu. Trudim se i sebe i svoju obitelj hraniti zdravo, puno povrća, voća, ribe. Izbjegavam bijeli šećer i brašno jer mi ne odgovara. Redovito vježbam, zadovoljna sam, veselim se svakom novom danu, živim u skladu sa svojim godinama. Ne pokušavam izgledati mlađe od svojih godina, nego naprosto dobro za svoje godine. Osjećam se dobro u svojoj koži, zadovoljnom, ispunjenom. Imam divnu obitelj, divno dvoje djece. Profesionalno sam zadovoljna, zdrava sam i mislim da sve to daje taj rezultat. Svima bih preporučila da krenu s fizičkom aktivnosti, bilo kojom koja im odgovara. Vrlo brzo će primijetiti promjene u psihofizičkom stanju.